Vodstvo RS-a, u koje se „kunemo“ da su nam veliki partneri koji nam žele dobro, najradije bi da se zločin u Briševu zaboravi. Da zaraste u grmlje i granje, da se, poput zidova neobnovljenih kuća ne vide. Hrvatskih kuća. Za koje se administracijom i birokracijom spriječila obnova, tako da su ljudi odustali.
Najveći zločin nad hrvatskim civilima. Zločin u Briševu. Više od 30 godina prošlo. Nema krivih. Nema osuđenih. Samo muk i suze obitelji Briševačkih mučenika. Vjera uči oprostiti i oprošteno je. Vjera uči ne mrziti, nitko ne mrzi. No, gdje je pravda?
Tko god se bavi politikom u Hrvata, uključujući i nas same, pred obiteljima briševačkih žrtava ljudima mora biti pognute glave! Zar je moguće da nitko nije niti osuđen niti odgovarao za ovaj zločin? Zar je moguće da su ovi ljudi ostavljeni? Zar je moguće da pravda nije dio „savezništva između aktualne politike Srba i Hrvata“?
U svibnju 1992. godine Hrvati su predali oružje srpskim snagama, hrvatski civili nastavili su živjeti na području Briševa, njih tada nekoliko stotina. Krajem srpnja, točnije 24. i 25. srpnja 1992., krvnici ulaze u selo Briševo, sve zatočene žene silovane, civilima rezani udovi i na razne nečovječne načine ozljeđivani. Tih dana srpske snage ubile su ukupno 67 hrvatskih civila. Najviše njih kasnije su pokopali u masovne grobnice.
Nakon samoubojstva Miće Praštala i nakon što je Mirko Vrućinić, šef Stanice javne bezbjednosti (SJB) Sanski Most 1992., optužen za zločine u Sanskom Mostu i Briševu, uoči posljednjega ročišta, uz pomoć i podršku politike iz RS-a, pobjegao u Srbiju, čime je postao nedostupan organima BiH, sve istrage su stale. Zna se tko je počinio zločin, pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske, no sve istrage koje bi dovele do nalogodavaca i direktnih izvršitelja su stale.
Prema službenim izvješćima međunarodnih institucija, najveću odgovornost za to imaju entitetske vlasti RS-a, koje su godinama, preko Centra javne bezbjednosti, policijskih i pravosudnih institucija, radili paralelne istrage kako bi zaštitili odgovorne i pomogli u zataškavanju. Ured Visokog predstavnika (OHR) i međunarodne organizacije poput OSCE-a i UN-a, koje su imale značajnu ulogu u oblikovanju pravosudnih procesa u BiH, definirali su političke kompromise na osnovu kojih, u cilju „političke stabilnosti“, su se neki zločini istraživali, a neki, poput ovog u Briševu, ne.
Tu dolazimo do naše odgovornosti. Odgovornosti hrvatske politike, one koju vodi HDZ BiH, koja, u cilju izbjegavanja eskalacije napetosti i definiranih, nikad strateški osmišljenih, unutarnjih prioriteta zločin u Briševu i druge zločine počinjene od strane srpskih snaga jednostavno ostavlja po strani. Maksimum su položeni vijenci i ručak poslije misa zadušnica.
Nama koji nešto i pokušavamo, preostaje o ovome javno govoriti, za pravdu se boriti i nikada ne zaboraviti. Žrtve i obitelji žrtava moliti za oprost!
Hrvatska republikanska stranka
crodex.net
