U zadnje vrijeme se mnogi čude mnoštvu netipičnih izjava i planova američkog predsjednika Trumpa, čija raznolikost i naizgled nepovezanost mnoge navodi na misao da je potpuno pogubljen. No, što ako je to sve dio istog plana, koji se konzistentno ostvaruje? Naravno, drugo je pitanje da li će biti uspješan… piše Nenad Bakić na pandemijskirealizam.net.
Okolnosti oko Trumpovih carina daleko nadmašuje ekonomske aspekte o kojima se uglavnom piše, i znače geostratešku igru rijetko viđenog zahvata. Sva tumačanje koja im pristupaju s čisto ekonomskog aspekta su stoga pogrešna.
Ovdje ne tvrdim da smatram da je taj plan dobar ili da mislim da će uspjeti. Samo pokazujem koje su temeljne okolnosti koje su do njega dovele i da su naizgled nevezane, čudne i nasumične stvari zapravo dio istog plana.
Pogledajmo koje veze imaju:
- Najava uvođenja velikih carina, pa onda uvođenje još većih, ekstravagantno visokih – u neskladu s ekonomskim teorijama – svima odjednom? Zašto ići u rat s cijelim svijetom?
- Paralelno s time toliko stresirati EU da ju praktički natjeraš da radikalno poveća ulaganja u vojnu industriju (‘obrana’ hehe)
- Upravo baš sada otvaranje teme Grenlanda, pa i Paname
- Najava oštrog kažnjavanja mogućih monetarnih koalicija protiv dolara, baš sada
- Izjave da ovaj pristup može izazvati kratkotrajne padove dionica, ali da su ti padovi upravljivi – jestu li improvizacije u strahu ili dio plana
- Eskaliranje procese na rezanju proračuna kroz DOGE
Mnogima ovo može izgledati kao histerično lupetanje u svim smjerovima. Ali što ako je to dio plana?!
U tu svrhu pogledajmo javno objavljeno izvješće kako bi SAD ponovno preuzeti kontrolu nad svojom gospodarskom budućnošću, a koji je pri Trumpovoj pobjedi na izborima objavio Stephen Miran, kojega se smatra najutjecajnijim čovjekom Trumpove administracije za ekonomsku strategiju.
Počnimo s rečenicom: “… carine stvaraju pregovaračku polugu za poticanje boljih i trgovinskih i sigurnosnih uvjeta od ostatka svijeta.“
Pogledamo li ključne Trumpove teme i poruke zadnjih mjeseci, u stvari vidimo kao da je on te naizgled različite teme, zaista i smatrao povezanima.
MEĐUTIM, ovo je vezano i s druge dvije velike teme:
- Kinom kao uvjerljivo najmoćnijom industrijskom silom, koja upravo zbog proizvodne superiornosti može ugroziti američko vodstvo u najvažnijoj tehnologiji ikada – umjetnoj inteligenciji
- Važnost ovladavanja umjetnom inteligencijom idućih generacija što će dovesti do još neviđene strateške prednosti – vojne i druge – vjerojatno i važnije od ono koju je donio projekt Manhattan (razvoj atomske bombe)
Za početak, uočimo da je ovo sve vezano s enormnim i neodrživim deficitom američke države, koji je već premašio 35 tisuća milijardi USD, i raste oko 2 tisuće milijardi godišnje, velikim dijelom upravo zbog kamata na dug.
No, najveći dio je izrazito narasla potrošnja države, velikim dijelom na ‘fraud and waste‘ kako to Republikanci vole reći – i u tom kontekstu sve je to povezano s naporima DOGE odjela kojeg vodi Elon Musk. Ovo smanjenje troškova savezne administracije je izuzetno važno ne samo zbog stabilizacije proračuna, nego i zbog poruke financijskim tržištima da će do te stabilizacije doći – kako se ne bi ugrozio status dolara. A on je vrlo osjetljiv – s jedne strane ključan za SAD, a s druge strane teretan. Ovdje je za SAD potrebno naći suptilan balans.
Ključna ideja plana je da je dolar prejak – pojačan svojom ulogom rezervne valute – što američke proizvode čini preskupima na globalnom tržištu. Rješenje zahtijeva kompleksnu strategiju koja uključuje i obranu i sigurnost te sklapanje novih trgovinskih paktova, uglavnom usmjereno protiv Kine. Pitanje je da li može uspjeti, ali u svakom slučaju ovo pokazuje da plan postoji i vidimo iduće korake.
Status dolara kao globalne rezervne valute stvara duboke strukturne probleme za američku industriju. Uloga dolara donosi geopolitičke prednosti i likvidnost globalnom tržištu, ali cijenu tog statusa snose radnici u izvozno orijentiranim sektorima. Precijenjen dolar čini američke proizvode preskupima, potiče jeftiniji uvoz, te produbljuje deficit tekućeg računa.
Miran to povezuje s Triffinovom dilemom: kad jedna valuta mora služiti i kao domaća i kao globalna, njezin tečaj i monetarna politika nužno dolaze u sukob s domaćim interesima. Dugoročno, rezultat su trgovinski deficiti, deindustrijalizacija i politički pritisak za promjene.
Ovaj teret neravnomjerno pogađa američko gospodarstvo: osobito pogađa proizvodne regije i jača društvene podjele unutar SAD-a.
Dok SAD financira globalnu likvidnost i osigurava vojnu zaštitu (primjerice kroz NATO) – jasno smo vidjeli stav JD Vancea pri napadu na Hute u Jemenu kad se obrušava na EU koja profitira od toga, a ne sudjeluje (i sa slabom vojnom silom ne može sudjelovati) – upravo izvozno orijentirani sektori najviše pate. Uslužna industrija, koja je često zaštićena od strane konkurencije, bilježi rast, dok industrijska radna mjesta nestaju. Ova neravnoteža izaziva sve veće domaće napetosti i stvara politički konsenzus da se sustav mora promijeniti – osobito nakon reizbora Donalda Trumpa 2024., što izvješće tumači kao jasan mandat za promjene.
Možda ključni paragraf pregleda (da bismo razumjeli što smjera Trumpova administracija):
„Carine donose prihod, a ako se nadoknade valutnim prilagodbama, predstavljaju minimalne inflatorne ili druge negativne nuspojave, u skladu s iskustvom iz 2018.-2019. Iako valutni offset može spriječiti prilagodbe trgovinskim tokovima, to sugerira da carine u konačnici financira ocarinjena nacija, čija stvarna kupovna moć i bogatstvo opadaju, te da prikupljeni prihod poboljšava podjelu tereta za osiguranje rezervnih sredstava. Carine će se vjerojatno provoditi na način koji je duboko isprepleten s zabrinutošću za nacionalnu sigurnost…“
Uočite da po gore navedenim linijama dolazi i tektonski rascjep između podržavatelja američke opozicije (Demokrati) i Republikanaca. Evo nekih vrijednosnih karakteristika podržavatelja Demokrata
- ‘laptop klasa’, radnici u području usluga koji su tokom lockdowna i kasnije imali lagodan život: rad (ili nerad) od kuće, porast vrijednosti imovine (dionice i nekretnine), osjećaj nadmoći vs. Radnička klasa
- najznačajnija demografija koja jasno podržava Demokrate su bijele žene, uglavnom neudane bijele žene, koje su u tom dijelu tržišta rada
- podrška ogromnim, često ilegalnim imigracijama od strane Demokrata, kako bi se s jedne strane (kako to vidi establishment) došlo do jednopartijske države, kojom vlada ‘duboka država’ s marionetama kao Biden i Harris na čelu, ili kako to vidi njihova glasačka baza, kao dotok jeftine radne snage koja omogućava nastavak ekonomske trajetkorije na kojoj je ‘laptop klasa’, ali dovodi i do daljnjeg pritiska tržišta rada za ‘radničku klasu’. To vrlo jasno vidimo i u izjavama samog Berniea Sandersa prije deset godina: „Povećana inozemna pomoć, otvorene granice… to je desničarski prijedlog koji kaže da u suštini ne postoje Sjedinjene Države nego bilo tko… Onda ukidate koncept nacionalne države… Ono što bi desničarski ljudi u ovoj zemlji voljeli je politika otvorenih granica. Dovedite svakakve ljude koji rade za dva ili tri dolara na sat. To bi im bilo super. Mislim da moramo povećati plaće u ovoj zemlji. Mislim da moramo učiniti sve što možemo kako bismo otvorili milijune radnih mjesta.”
Evidentno, dok su se Demokrati kao ‘radnička stranka’, obraćali radničkoj klasi, mislili su ovako. Sada njihov napad upravo na ove teze pokazuje duboku podjelu u američkom društvu na pobjednike i gubitnike globalizacije.
Važna je uloga i woke ideologije, u koju iako neki i vjeruju, zapravo služi kao alat društvene supremacije podržavatelja Demokrata, kojim se može ‘mlatiti po glavi’ navodne primitivce koji vjeruju u tradiocionalne vrijednosti.
Indoktrinacija medijima je ogromna, što se vidi i po trenutnoj identifikaciji kao LBTQ+: 31% žena Generacije Z u odnosu na 12% muškaraca Generacije Z i 18% žena milenijalaca naspram 9% muškaraca milenijalaca identificiraju se kao LGBTQ+, a većina tih mlađih žena kaže da su biseksualne.
S obzirom na puno puta istraživački potvrđene standardne udjele LGBT+ u populaciji i kako se LBTQ+ uglavnom ne postaje utjecajem okoline nego rođenjem, naprosto je nemoguće da se odjednom tako povećao udjel LBTQ+ osoba, osim ako je to postalo kulturološki poželjno izjašnjavanje.
Istovemeno, udjel Amerikanaca koji porez na dohodak smatraju pravednim je na rekordno niskim razinama. Prepoznajete, to je jedna od ključnih tema oko carina – zamjena odnosno popravak poreza na dohodak carinama (nemoguće je da carine zamjene cijeli porez na dohodak).
Ovo su alati koje izvješće daje za resetiranje sustava. Svaki nadograđuje prethodni i donosi različite koristi i rizike. A u biti, sve se svodi na odnose s Kinom!
Korak 1: Uvođenje carina
To je zapravo porez na uvoz, prvenstveno iz zemalja s trgovinskim viškom (npr. Kina). Cilj mu je povećavanje cijenu uvozne robe i smanjivanje trgovinskih deficit. Problemi koji se navode su moguća inflacija, problemi u opskrbnim lancima, protumjere trgovinskih partnera.
U izvješću se navodi primjer kako su Carine iz 2018.–19. na kinesku robu donijele su SAD-u 80 milijardi dolara bez većih poremećaja.
Zašto se uvode carine cijelom svijetu, i to velike? Miran kaže: “Kako bi izbjegle carine, mnoge kineske tvrtke počele su izvoziti robu ili komponente u treće zemlje, baveći se manjom preradom, a zatim ponovno izvoziti u Sjedinjene Države.“
Cilj univerzalnih carina je zatvoriti tu rupu u zakonu prisiljavajući trgovinske partnere da biraju između Kine i Amerike.
Drugi važan razlog, potpuno u duhu lika i djela predsjednika Trumpa koji se smatra pregovaračem i deal-makerom, je okretanje dinamike pregovora. Umjesto da posebno ‘napada’ svakog trgovinskog partnera i pregovara, uvođenjem velikim carina svima (pod izgovorom one smiješne formule) dovodi ih da ONI urgentno pritrčavaju pregovoračkom stolu, praktički u utrci ‘tko će prvi’.
Korak 2: Povezivanje trgovine i sigurnosti
Ovdje se traži veći vojnih doprinosa od saveznika (npr. članica NATO-a) u zamjenu za pristup američkom tržištu. SAD smatra da trenutno prekomjerno subvencionira globalnu sigurnost; ovo bi izjednačilo ekonomske uvjete.
Ovu bitku je Trump već dobio. EU lideri kao pudlice (a možda i motivirano mogućim dealovima SMS-ovima) trče u naoružavanje, a i veći su Pape od Pape, pa predstavljaju prijetnju Rusije daleko većom nego što je i sami Amerikanci smatraju. Iil ne smatraju nego im je to dobro u svrhu sada već etabliranog upravljanja kroz strah. Sve u svrhu brzog naoružavanja.
Korak 3: Globalni valutni dogovor
Pokretanje koordiniranog sporazuma (tzv. „Mar-a-Lago Accord”) za slabljenje dolara kroz suradnju središnjih banaka.
Korak 4: Hitne valutne mjere (kao krajnja opcija)
Ograničavanje stranih ulaganja u američke obveznice ili nametanje naknada na strane vlasnike dolara. Pritiskom na financijska tržišta natjerati strane aktere na prilagodbu, čak i bez suradnje. Ovdje je i velik rizik – potencijalni slom tržišta obveznica, gubitak povjerenja u dolar, rast kamatnih stopa. Ali, važno je da sve strane preko ovog plana znaju da su SAD spremne i na takav korak.
Korak 5: Dugoročne strukturne reforme
Poticanje domaće proizvodnje kroz porezne olakšice i izdavanje dugoročnijeg državnog duga. Ovo smanjuje oslanjanje na strani kapital i obnavlja industrijsku bazu. Učinci su spori, ne rješavaju kratkoročne probleme, ali stvaraju stabilniju ekonomsku osnovu. No, važni su i kao ‘quick wins’ koje Trump predstavlja skoro svakog dana.
Redoslijed poteza u izvješću se navodi upravo kako se i zbiva u stvarnosti! Naime:
1. Početi s carinama – kao signal ozbiljnosti i za stvaranje pregovaračke poluge. Zanimljivo je kako izvješće kaže mogu izazvati kratkotrajne padove dionica, ali su upravljive. Upravo ono što zadnjih tjedan dana Trump naglašava!
2. Povezati trgovinu i sigurnost – koristi se geopolitički utjecaj za poticanje suradnje.
3. Gurati valutni sporazum – cilj je diplomatski dogovor o devalvaciji dolara.
4. Hitne mjere čuvati za kraj – koristiti ih samo ako pregovori propadnu.
5. Strukturne reforme provoditi paralelno – kao temelj dugoročne stabilnosti.
– – – – – –
Čitav plan se u stvari bavi Kinom, jedna od središnjih tvrdnji je: „Kina je odlučila udvostručiti svoj merkantilistički model usmjeren na izvoz kako bi osigurala marginalni prihod, na veliku zaprepaštenost ostatka svijeta“
I stoga treba ostale stvari koje se događaju staviti u kontekst odnosa s Kinom:
1. Kina je postala ‘tvornica svijeta’ s nevjerojatnim proizvodnim kapacitetima za najsofisticiranije proizvode. I to se odnosi i na robote i druge uređaje bazirane na umjetnoj inteligenciji (UI). U UI SAD ipak ima ogromnu prednost pred ostatkom svijeta. 7 od 9 navrijednijih kompanija na svijetu su američke kompanije bazirane na UI, jedna od tih 9 je investitor u američke kompanije (BH), a jedna od 9 je nacionalno naftno bogatstvo SA.
No, primjerice vodstvo Kine na globalnom tržištu komercijalne brodogradnje je ogromno i raste. Najveći državni brodograditelj u zemlji izgradio je više komercijalnih brodova po tonaži 2024. nego što je cijela američka brodograđevna industrija izgradila od kraja Drugog svjetskog rata https://www.csis.org/analysis/china-dominates-shipbuilding-industry
2. DeepSeek tenutak je pokazao kako što se događa u umjetnoj inteligenciji i koliko je vodstvo Amerike ranjivo. Komercijalno gledajući, sada Kina AI-baziranim kompanijama (auti, uskoro humanoidni roboti, itd.) ono što je Microsoft radio Netscapeu – uključio je pretraživač kao besplatan dodatak uz svoj operativni sustav.
Primjerice, BYD čija samovožnja iako još nije dobra kao Teslina, daje ju u nekim modelima kao besplatni dodatak – a upravo to je najveća vrijednost Teslinih vozila.
Zamislimo sada što znači ugrađivanje možda ne najbolje na svijetu, ali blizu najbolje (razlika do najbolje možda nekoliko mjeseci ili do godine dana) u milijune ili milijarde dronova i drugih sredstava ratovanja!
3. Većina ljudi (99,9%) ne razumije što se događa s umjetnom inteligencijom i koje su posljedice. Razvoj modela je jako brz i trenutak singulariteta, kad umjetna inteligencija razvija samu sebe i to brzinom 100 ili 1000 puta brže nego su je razvijali ljudi je potpuno moguć u 2027. ili čak i 2026. To onda znači ogromne kibernetičke sigurnosne rizike (kako štititi sustave umjetne inteligencije ako je protivnička 100 puta pametnija od tvoje, a kako da budu korisni ako su potpuno odvojeni od mreže?). Tu je dakle i ta priča oko Tajvana i najznačanijeg proizvođača čipova.
4. U tom kontekstu treba gledati i odnose s Rusijom i Grenland i Panau. Amerika evidentno ne smatra Rusiju prijetnjom EU (koja bi bila logika da Rusija napadne EU, osim histeričnog vikanja EU birokrata da će ‘diktator Putin napasti EU’, ne zna se zašto, osim ‘vidjeli ste na Ukrajini’?), štoviše treba joj suradnja s Rusijom oko Arktika, a opet nasuprot Kine. Slično, upravo dogovoren prioritetni prolazak američkih ratnih brodova kroz Panamski kanal dio je nove sigurnosne arhitekture.
Ukratko: Kina je ogromna sila na i daljnoj uvjerljivoj trajektoriji uzlaska i zacrtanim dugoročnim smjerom, a Amerika ju vidi kao jedinu stvarnu prijetnju, i to veliku. Ubrzanje povijesti u geostrateškim odnosima vezanima na industrijsku snagu i umjetnu inteligenciju su velika prijetnja Americi. Ogromne fiskalne i društvene nestabilnosti u SAD nisu održive i ova dva problema su povezana. Amerika smatra da mora nešto poduzeti, pogotovo jer je ostatak Zapadanog svijeta u dekadenciji i na putu u idiotizam. Naizgled nevezani i čudni Trumpovi potezi su dio koherentnog plana, koji je najavljen unaprijed! Ostaje pitanje je li plan dobar i hoće li se ostariti – ali potezi svakako nisu nasumični
Pogledajte i druge članke ovdje.
