Domovina

Analiza A. Mirić: Otvoreni Balkan i Hrvatska

Kakva je pozicija RH u kontekstu silnica koje se odvijaju u jugoistočnom susjedstvu kroz inicijative Otvoreni Balkan, Mini Schengen i sl., a s obzirom na neriješeno hrvatsko pitanje u BiH?

Još početkom 2017. u utjecajnom mediju Foreighn Affairs, u članku bivšeg britanskog diplomata Timothya Lessa, afirmirana je teza o mogućnosti promjene granica na Zapadnom Balkanu (ZB) „u cilju stabilizacije tamošnjih država“.

Sličnog je stava  bio i Dana Rohrabacher, američki političar blizak tadašnjem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji se, u spomenuto vrijeme, boraveći u Tirani, osvrnuo na nefunkcionalnost Makedonije, opaskom da ju se zbog toga može podijeliti između Albanije, Bugarske i Srbije…

Otvoreni Balkan,
Slika: Plavo: članovi; Crveno: potencijalni članovi

Nedavno je, dakle – nakon više godina, opet ponovljena ta ideja, ovaj put posredstvom slovenskog premijera Janeza Janše, putem non-papera koji je zagovarao promjenu granica na Zapadnom Balkanu (ZB), u interesu Srbije i Albanije. (Podsjećamo – zbog šireg konteksta, da su se delegacije Srbije i Kosova, na čelu s Aleksandrom Vučićem i Avdullahom Hotiijem, u rujnu 2020. susrele u  Washingtonu s predsjednikom Trumpom), navodi analitičar Ante Mirić na geopolitikanews.hr.

Nadalje, kada s opisane, zakulisne platforme pogledamo prema posebnom dijelu tog višegodišnjeg projekta, dolazi se do njegove posljednje izvedenice – po imenu Otvoreni Balkan (trebalo bi se raditi o gospodarsko-političkoj integraciji područja ZB, po uzoru na EU), postaju nam vidljive sljedeće slike…

Dakle, uočava se novi pokušaj razvoja ideje uspostave Male-Velike Srbije, s time da je ovaj  put u tu priču „lukavo uvučena i naivna Albanija“, kroz ideju „Prirodne Albanije“, odnosno, Velike Albanije, pri čemu su glavni nositelji te zamisli predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić i albanski premijer Edi Rama.

Otvoreni Balkan

Ideja Otvorenog Balkana prati ideju Srpskog svijeta, koji je nova inačica ideje Velike Srbije, a ova, opet, ideje Moljevićeve Homogene Srbije. Ovdje je posebno zanimljivo, po Andreju Nikolaidisu (književniku i političkom komentatoru iz CG) – sljedeće: „Ako sam dobro razumio Dritana Abazovića, ideja bi ‘bila bolje iskomunicirana’ na ZB-u da je Aleksandar Vulin, (Vučićeva lutka na koncu), izbjegao spominjanje Srpskog svijeta – što je točno samo ako se pod boljom komunikacijom podrazumijeva mimikrija i laganje“.

Konkretnije, „Vučić, Rama i onomad Zoran Zaev, ovaj posljednji u ulozi korisnog idiota, promovirali su bizarni Mini Schengen, da bi ga potom preimenovali u Otvoreni Balkan – nudeći ga svijetu kao svoju veliku ‘međunarodnu inicijativu…, a ustvari riječ je o veliko-državlju presvučenom u gospodarstvo i dobrosusjedstvo!“

Plan genocida nesrpskih naroda iz 1941.g. (koji su u praksi proveli Titovi partizani nad hrvatskim narodom) navodi, između ostalog: Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije-Crne-Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata i Bačke.
…Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata….čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne od muslimanskog i katoličkog življa.

Projekcija pozicije RH u kontekstu Otvorenog Balkana

Republika Hrvatska se nalazi u procjepu između „savezničkih obveza“ prema Republici Srbiji (pomaganje pri ulasku u NATO i EU) i recentnih aktivnosti Srbije – koje bi mogle biti štetne po hrvatske nacionalne interese.

Naime, razabire se da je Srbija načelno zainteresirana samo za EU, dok je za NATO zainteresirana samo u mjeri do koje joj on osigurava potporu za ostvarenje njenog strateškog nacionalnog cilja a to je uspostava Male-velike Srbije, pa makar se do nje došlo postupno –  kroz „Otvoreni Balkan“.

Konkretnije, mjesto mogućeg konflikta pri uspostavi Male-velike Srbije s hrvatskim nacionalnim interesom je područje F/BiH, odnosno svodilo bi se na  mogući sukob oko „hrvatskog pridobivanja tamošnjih Bošnjaka na anti-miloševićevskoj platformi“.

Naime, srpska se strana nakon izvršenog genocida, te učvršćivanja RS/BiH – „po širini i dubini“, strateški i postupno približava Bošnjacima, bilo izravno ili posredstvom Turske – i to, čini se, uglavnom „nudeći Bošnjacima savjete na štetu ‘trećih’“!

Ujedno, realno je za očekivati da radi i s „trećima“ – iskorištavajući njihovo neriješeno (hrvatsko) pitanje u BiH, a na temeljima iskustva iz „rata u ratu“, tj. bošnjačko-hrvatskog sukoba iz ratnih 90.-tih godina.

MOGUĆI ZAKLJUČAK

Nadajmo se da je projekt Otvorenog Balkana, samo jedan ostatak, tj. rezidua rusko-trumpove strateške politike na Zapadnom Balkanu.

Tome pozitivnom zaključku upravo ide u prilog američka diplomatska ofenziva koju predvodi Gabriel Escobar, posebni Bidenov izaslanik za ZB.

Naime, on ovih dana rješava sukob između Sj. Makedonije i Bugarske, s ciljem što skorijeg otvaranja pregovora Albanije i Sj. Makedonije za članstvo u EU, tako da će, izgleda, Nikolaidisove crne slutnje biti odagnane.

Dakle, čini se da Zapad upravo ispravlja rutu svoga – do sada pogrešno usmjerenog Trumpovog diplomatskog broda!

Naravno, možemo se konkretnije zapitati čemu taj indicirani, postupni američki zaokret od  ideje Otvorenog Balkana. Moguće, najbolji odgovor na to pitanje daje srpski pisac i novinar Tomislav Marković koji npr. stanje u Srbiji opisuje navodom da je „duh plemena (naroda) u agoniji…“, a slično je i u ostalim balkanskim državama.

Naime, odnosno primjerice ISAC fond (Centar za međunarodne i sigurnosne poslove je nezavisna, neprofitna i nevladina organizacija koja se bavi političkim analizama), je nedavno objavio izvješće „Indeks ranjivosti – Srbija“ u kojem je utvrđeno da su utjecaji RF i Kine najviši u Srbiji, a u kontekstu 8 razmatranih država Srednje i JI Europe. U tom smislu ne iznenađuje podatak da 82% građana Srbije smatra Ruse za “tradicionalnu slavensku braću”, a 59% misli da je Kina, pored RF, najvažniji strateški partner Srbiji. Također, ne iznenađuje ni tamošnji euroskepticizam, dakle, tek nešto više od polovice ispitanika (52%) podržava pridruživanje Srbije EU, dok je 84% ispitanika protivno pridruživanju Srbije NATO savezu.

Sve je to po Markoviću logično i ono je rezultat Vučićevog odustajanja od europskih integracija i okretanja Kini i RF, odnosno „danonoćne bjesomučne antizapadne i proruske propagande koja rafalno gađa javnost već godinama iz svih mogućih medija“.

Naravno, zbog svega navedenoga (a i nenavedenoga), u smislu stanja u državama Zapadnog Balkana, izgleda da je Zapad (u prvom redu Bidenov SAD), shvatio da Otvoreni Balkan više nije opcija – jer vodi u novi rat!

Završno, opcija je – obećanje primitka i primitak svih balkanskih država u EU, uz pomoć/primjenu – Amerikancima omiljene metode – „mrkve i batine“!

Više detalja možete pročitati na: https://www.geopolitika.news/analize/a-miric-otvoreni-balkan-ili-alibi-za-malu-veliku-srbiju-i-veliku-albaniju/

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button