Zagreb je pogođen štrajkom, a većina ”mainstream” medija od jutra traži način da priča ipak završi dobro za Tomaševića. Umjesto računa za propale pregovore, gradonačelniku se nudi razglednica iz tramvaja.
Tomislav Tomašević svojedobno je znao leći na cestu i objasniti cijeloj Hrvatskoj zašto vlast mora slušati prosvjednike. Danas sjedi u gradonačelničkoj fotelji, radnici štrajkaju, a odjednom se čini da je najvažnija vijest kako je jedan tramvaj ipak vozio.
To je politička ironija koju nijedan urednik ne može sakriti, koliko god uporno tražio zahvalne putnike i dirljive kadrove.
Grad ne staje zato što je gradonačelnik imao loš dan pred kamerama. Staje zato što se njegova vlast i radnici gradskih poduzeća nisu dogovorili. Tomašević je za taj ishod politički odgovoran. Ne sindikalni čelnik kojeg je zgodno napasti. Ne putnik koji kasni na posao. Ne novinar koji će na brzinu pronaći „pozitivnu priču“.
Tomašević.
Kad štrajkaju protiv drugih, to su radnička prava
Možemo je godinama nastupao kao politički glas obespravljenih. Rado su podučavali druge o solidarnosti, prosvjedima i dostojanstvu rada. Sada su oni vlast pred kojom stoje radnici. I sada bi javnost, sudeći po dijelu medijskih priloga, trebala više razgovarati o onima koji nisu štrajkali nego o razlozima zbog kojih su ostali obustavili rad.
Kakva zgodna promjena perspektive.
Sindikalne zahtjeve treba provjeriti. Ako su neodrživi, Tomašević neka iznese brojke i kaže to radnicima u lice. Ali neka prestane računati na to da će mu medijski naklonjene priče odraditi posao koji on nije završio za pregovaračkim stolom.
Radnik koji vozi ima pravo voziti. Radnik koji štrajka ima pravo štrajkati. Gradonačelnik nema pravo glumiti da je neutralni promatrač sukoba u vlastitim gradskim poduzećima.
Jedan tramvaj za naslovnicu, ostatak grada za čekanje
Dio medija ponio se kao da je zadatak dana pronaći dokaz da štrajk nije tako ozbiljan. Kamera u tramvaj, zahvalnost putnika u naslov, a pitanje za gradonačelnika može pričekati.
Koliko je vozila stvarno izašlo na ulice? Koliko je vožnji obavljeno? Koliko radnika štrajka? Što im je ponuđeno? Na kojim je zahtjevima pregovor propao? To nisu sitna tehnička pitanja. To je vijest.
Ako se potvrdi tvrdnja da su krenula tek dva tramvaja i da se jedan ubrzo pokvario, onda je pokušaj da se od preostale vožnje napravi simbol funkcionalnog grada gotovo groteskan. ZET treba objaviti podatke, a mediji ih trebaju staviti u naslov jednako spremno kao što su stavili priču o ”darovima”.
Nitko ne mora vrijeđati vozačicu koja je očito simpatizerka Možemo da bi vidio problem. Problem je urednička odluka da se pojedinca pretvori u heroinu, dok se tisuće radnika koji su pokrenuli štrajk gura na rub vlastite priče. Posebno je to upadljivo kod lijevih medija koji se inače zaklinju u radnička prava.
Zagreb nije kulisa za Tomaševićev imidž
Građani imaju vlastite oči. Vide ulice, otpad i promet. Osjećaju posljedice odluka gradske vlasti svaki dan, a danas i posljedice štrajka. Ne treba im objašnjavati da je najvažnije što je netko stigao tramvajem dok drugi čekaju.
Tomašević je iz aktivizma prešao u vlast. To znači da više nije dovoljno pokazati prstom na problem i održati govor. Treba donijeti odluku, pronaći novac, postići dogovor i za rezultat položiti račun.
Ako kaže da novca za radnike nema, neka javno pokaže zašto ga nema. Neka objasni prihode i obveze Holdinga, gradske rashode i vlastite prioritete. Neka građani vide brojke, a ne još jedan kadar u kojem gradonačelnik ostaje pošteđen najneugodnijih pitanja.
Mediji ne polažu ispit odanosti Senfu
Svaki medij ima pravo smatrati da sindikati pretjeruju. Ima pravo pohvaliti radnika koji je odlučio raditi. Ali ako pritom sustavno zaobilazi odgovornost gradonačelnika, javnosti duguje objašnjenje: izvještava li o štrajku ili uređuje Tomaševićevu političku štetu?
Ono što vam dnovinari neće reći:
– njihova heroina je možemovka, sektašica i scene s poklonima su odglumljene u dogovoru s medijima koji se financiraju iz gradskog proračuna
– od dva tramvaja koja su jutros krenula, jedan se ubrzo pokvario.
Tu je i pitanje za HND. Njegov Kodeks od novinara traži točnu, potpunu i provjerenu informaciju. Koliko je potpun prikaz štrajka u kojem se zna sve o ”zahvalnosti’ ‘ putnika, a premalo o ponudi poslodavca i zahtjevima radnika?
Zagreb danas ne treba bajku o tramvaju. Treba odgovor gradonačelnika.
Tomaševiću, nekada ste od vlasti tražili da čuje ljude na ulici. Sada su oni došli pred vas. Prestanite čekati da ih mediji nadglasaju i recite im što nudite.
