“Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”?
Na dane 29. veljače i 1. ožujka 1992. održan je referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine. Politički predstavnici Muslimana i Hrvata su pozvali svoje narode na izlazak na referendum, dok je SDS pozvao Srbe na bojkot referenduma i spriječio njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje. Izlaznost je bila 63,7%, te je 99,7% glasača bilo za neovisnost BiH.
Referendumsko pitanje je glasilo:
“Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”?
Najglasniji slavljenici dana nezavisnosti BiH postali su oni koji nisu htjeli ni čuti za nezavisnu BiH
“Najglasniji slavljenici dana nezavisnosti BiH postali su oni koji nisu htjeli ni čuti za nezavisnu BiH početkom devedesetih.
Reformirani komunisti i članovi SDA i DF-a, stranaka koje su se zalagale za konfesionalno jedinstvo Muslimana u Jugoslaviji, a ne za BiH, danas relativiziraju povijesnu činjenicu kako su jedino Hrvati zagovarali neovisnost BiH” (Zdenko Ćosić).
Opasni trijumf političkog štetočine
Željko Komšić je prije svega “navučeni” foteljaš. Od 2006. godine sjedi u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i jasno je da mu se itekako osladilo. Ne postoji ono što taj čovjek nije spreman žrtvovati kako bi se još jednom održao u prostorijama u kojima je znao nazdravljati s Miloradom Dodikom.
Ne zna se da li je tada legla koja čašica više „Dodikove domaće“, ali sigurno je da je taj čovjek akutno pijan. Toliko je pijan za vlašću da bi čak i mir žrtvovao kako bi zadržao fotelju i privilegije.
Koliko god je foteljaš, ništa manje nije ni ublehaš. Punih 12 godina trlja gu**** o stolice u Predsjedništvu, a da se ne može pohvaliti baš nijednim rezultatom. Sve se svelo na sitnopopulističku priču poput napuštanja intervjua sa srbijanskim novinarom i poteza koji, jednostavno, ništa na znače za građane.
Ne treba zaboraviti, on je i Hrvat koji u Posušje i Široki Brijeg ne ide „ni telefonom“. To je čovjek koji je u svađi s najvećim brojem pripadnika naroda populacije koju „predstavlja“ i kojeg bira drugi narod.
”Početak prijevare s Komšićem, kao navodnim HRVATSKIM članom Predsjedništva BiH događa se 2006. godine.
To je bio znak da je rušenje konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH ušlo u terminalno razdoblje.
Već tada su se tome mogle i trebale odlučno suprotstaviti državne institucije RH i institucije Hrvata u BiH. Ali, to se nije događalo, nego svjedočimo dugom procesu propadanja Hrvata u BiH.
I to ne samo Hrvata u BiH nego i propadanju hrvatskih državnih i društvenih vrijednosti i interesa u RH.
Unutar toga su na marginama ostajali i prijedlozi i pokušaji da se Komšića proglasi personom non grata u RH i na pojedinim područjima u BiH.”
Slučaj Komšić ekstremni primjer rušenja općih načela i smisla demokracije i ljudskih prava
”Budući je slučaj Komšić ekstremni primjer rušenja općih načela i smisla demokracije i ljudskih prava, taj slučaj ima i simboličko značenje.
Preko njega i povezano s njime se zorno prepoznaju uzroci i posljedice svih negativnosti koje se događaju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
I na kraju najprikladnije riječi kojima ćemo zaključiti ovaj tekst su sljedeće: Uvenut će i Ljiljan Zlatni. Predugo se – u tri mandata – Bosnom i Hercegovinom širio miris njegov….
