Nijedna obitelj nije bila pošteđena. Četnici su ćirilicom napisali: Dobrodošli u mrtvo selo…. Škabrnja je dobila ime po škaljevitom usponu.
Škabrnja je potpuno hrvatsko selo, smješteno 21 km od Zadra. Domoljubni i marljivi seljani bili su najbogatiji u tom kraju, pa su bili meta antihrvatskih ideologija i u Drugom svjetskom ratu, kad je ubijeno 80 seljana.
U Škabrnji je devedesete vladao veliki domoljubni zanos. Na svim kućama su se vijorile hrvatske zastave.
18.11. oko 7.30 ujutro započeo je žestok topnički napad na to malo selo u Ravnim Kotarima. Žene, djeca, starci i nemoćni skrili su se u podrume.
Iz dva pravca, Biljana i Zemunika Gornjeg krenuli su srpski tenkovi i trideset oklopnih vozila prema Škabrnji.
Kad je napad prestao, srpske paravojne formacije i JNA ušli su u selo. Prvo su krenuli uništavati kuće, crkve i gospodarske objekte. Potom su krenuli na civile.
Već prvog dana ubili su 43 hrvatska civila.
Nasilno su ih izvodili iz podruma i ubijali iz vatrenog oružja ili nožem, neke su pred ostalima mučili i masakrirali, čak i gazili tenkovima.
Dio civila su doveli do zapadnog ulaza u selo u Ambaru, skupili ih i teretnim kamionima i autobusom odveli u dječji vrtić gdje su ih cijelu noć mučili i ispitivali, a među njima je bilo i djece.
Zarobljene muškarce su odveli prema Benkovcu, gdje su ubili trojicu, a ostale zatvorili.
Selo su potpuno spalili, te minirali.
Napad na Škabrnju rezultirao je s ubojstvom 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila.
Niti jedna obitelj u Škabrnji nije bila pošteđena, svako domaćinstvo brojalo je žrtve.
U obitelji Šegarić, ubijeni su baka, otac, tri sina i još nekoliko članova šire obitelji.
Vješali su čak i kućne ljubimce, a na ćirilici napisali „Dobrodošli u mrtvo selo“.
Agresorska vojska dugo nije htjela predati tijela škabrnjskih žrtava. Prvih 35 predali su u crnim najlonskim vrećama. Ostale ubijene su predali tek pod pritiskom Međunarodnog crvenog križa i Europskih promatrača. Predali su još 9 tijela. Ozljede koje su žrtve imale su strijelne ozljede glave u potiljak, zgnječenje glave i prsnog koša zbog gaženja tenkom, odsječene uši…”
-Nico Bakmaz