Bitka za Bašino Brdo bila je jedna od najbrilijantnijih u Domovinskom ratu. Nažalost o ovoj bitci malo se zna, jer Hrvati u BiH imaju najmanje medija. Zato je ovo prilika da kažemo kako hrvatski narod središnje Bosne može biti ponosan na Bitku za Bašino Brdo, a naša je trajna zadaća sjećati se naših poginulih i odavati im dužnu počast ali i učiti buduće našu djecu što je ova Bitka značila za Lepeničku i Lašvansku dolinu.
Nakon mjeseci izolacije, razdvojenosti Hrvata Lepeničke i Lašvanske doline koja je trajala od sječnja 1993., višemjesečne bošnjačke agresije na Hrvate Srednje Bosne, HVO je odlučio krenuti u ključnu borbu za opstanak hrvatskog naroda. Hrvatska nije nikako mogla pomoći okruženim Hrvatima zbog stalnog velikobošnjačkog dezinformiranja svjetske javnosti o ulasku snaga Hrvatske u BiH i izmišljanjem hrvatskih brigada koje uopće nisu bile na bh. ratištu.
11. i 12. studenog 1993. HVO je poduzeo akciju. Njome je počeo veliki preokret na hrvatsko-bošnjačkom ratištu. Ratni uspjeh bošnjačkih snaga izgrađen zabijanjem noža u leđa hrvatskom savezniku pokazao se kao mjehur od sapunice. Unatoč svoj potpori bošnjački osvajači gubili su zamah, a Hrvati nisu pali.
Akcijom na Bašinom brdu u HVO je muslimanskoj Armiji BiH nanio težak poraz te su oslobodio hrvatska sela Gojeviće i Bakoviće.
Hrvatske snage došle su na sami ulaz u Fojnicu u koju nisu ušli samo zbog međunarodnih pritisaka i nepovoljne političke klime u kojoj su Hrvati BiH sve do danas. Prodor hrvatskih snaga iz enklava natjerao je ABiH na povlačenje iz grada premda je imala sigurno zaleđe. ABiH je iskoristila te povoljne međunarodne okolnosti i ponovno bez borbi zauzela Fojnicu.
Odmazdu zbog zauzimanja Bašinog brda, Hrvati ni ratne 1993 godine nisu dugo čekali, prisjećaju se sudionici ratnih događanja na području središnje Bosne. Samo dan poslije ključne bitke dolazi do osvete Armije BiH: na pragu samostana u Fojnici ubili su gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića, a u selu Šćitovu spalili su dvije žive starice. Zločini su to za koje nitko nije odgovarao, izuzme li se procesuiranje ubojice fojničkih fratara Miralema Čengića koji je nakon presude pomilovan. Nalogodavci nikad nisu kažnjeni.
