Izbor uredništva

Marija Selak Raspudić:Je li korona potencirala suicidalne misli kod školaraca?

”Bliži se kraj školske godine, druge školske godine u kojoj pred učiteljima i učiteljicama, profesorima i profesoricama, u jednakoj mjeri drhte učenici i njihovi roditelji jer su ovu školsku godinu sve jednadžbe, zavisno složene rečenice, fizikalne zakone, tehničke projekte i latinske gramatičke iznimke bili primorani naučiti zajedno. To je ono što nam je korona donijela.Roditelje koji su morali postati profesori i profesore koji to nisu smjeli biti jer su u prvom redu bili epidemiološki stručnjaci. Prema uputama HZJZ-a njihov je primarni zadatak bio detektirati kliconoše, nehumano ih izolirati, paziti na količinu dezinfekcijskih sredstava, a sadržaj nastave i mogućnost njegove kvalitetne apsorpcije bačen je u drugi plan.Bliži se kraj školske godine, godine u kojoj roditelji strepe pred jedinicama i godine u kojoj učenici ne znaju tko su im profesori, a tko su im roditelji.

Stoga je došlo vrijeme da svedemo račune i kažemo što nam je ova školska godina donijela.Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja proveo je pet velikih ispitivanja vezanih za nastavu na daljinu u školskoj godini 2019./2020. Dva su bila usmjerena na maturante, a tri na učitelje i roditelje u osnovnim školama. Gotovo 90% maturanata izjavilo je da im nemogućnost izravne komunikacije s nastavnicima otežava savladavanje gradiva. Oko 80% maturanata imalo je poteškoća s organizacijom vremena u uvjetima nastave na daljinu, a gotovo 90% je imalo poteškoće s koncentracijom. Čak 75% ih je izjavilo da je nastava na daljinu od njih iziskivala više napora nego uobičajena nastava. Gotovo 80% roditelja je izjavilo da je nastava na daljinu iziskivala veliki trud od njih, a više od polovice tvrdi da su djeca zbog nastave na daljinu bila pojačano napeta.Nedavno smo svjedočili tragičnom slučaju dječaka koji je popio energetsko piće i preminuo zbog neotkrivene srčane mane. I dok opravdano raspravljamo o tome treba li ta pića učiniti djeci nedostupnom nitko nije postavio ključno pitanje: „Je li riječ ‘samo’ o dječjem nestašluku, odnosno zašto djeca uzimaju takve stimulanse?“.

Na žalost, budući da sam obiteljski okružena djecom toga uzrasta i sama svjedočim da je njihova konzumacija postala uobičajena. Djelomično zato jer je to „kul“ – nešto što je dostupno, ali nezdravo, polu-zabranjeno i stoga izazovno, između soka i piva, pravi inicijacijski izazov za dokazivanje hrabrosti prilikom stupanja u svijet odraslih. No, ispod toga krije se dublji problem. Danas su djeca pod izrazitim pritiskom uspjeha. Dok se on nekad očekivao tek u odrasloj dobi kao karijerni uzlet, a zatim se spustio i na odabir fakulteta, sada već petaši plaču zbog četvorki jer ih je strah da zbog hiperinflacije odlikaša i različitih načina skupljanja dodatnih bodova koji su zakonski dozvoljeni, ali moralno upitni, neće upasti u željenu gimnaziju. Stoga treba zapeti brže, više i jače! Treba biti budan. Treba biti stimuliran.

U korona-krizi nastava većinom nije postojala u kvalitativnom smislu, što nije krivnja profesora, nego nemoguće situacije u koju su dovedeni. Nagomilano gradivo često je bilo nužno obraditi u „kućnoj radinosti“, dok su se rezultati i dalje kvantificirali. Sve to dovelo je do toga da su učenici zapeli, pa su se nerijetko izvlačili bdijući uz „malu“ (ne)dopuštenu energetsku pomoć.Ako ćemo pri kraju ove školske godine doista otvoreno svoditi račune, onda treba jasno reći što nam je ova kriza donijela, ili čemu je doprinijela.

Ona je tako pomogla stvaranju djece ovisnika o energetskim stimulansima, kognitivnim poboljšivačima koji su na Zapadu u različitim oblicima već uobičajeni, a koji ne služe samo za igru i dokazivanje, nego i odrađivanje nastavnih obaveza. Ona je i učvrstila dječju ovisnost o mobitelima i ostalim elektroničkim napravama koja dovodi do toga da ona, zbog već ozbiljnog defekta koncentracije, nerijetko nisu u stanju rješavati ni jednostavne matematičke operacije. Donedavno smo još mogli kontrolirati njihov boravak u virtualnoj stvarnosti jer je stvaran život bio primaran. No u trenutku kada je nastava prešla online tko je više djeci mogao narediti da se „isključe“ ili reći da prekomjerno surfanje može biti štetno pa ga je potrebno ograničiti? A virtualna stvarnost je brža, intenzivnija i podražajnija, baš kao i čovjek na nekom stimulansu. Danas onom dozvoljenom, energetskom, a sutra? Što je iduće – brže, više i jače?Znate li da je tijekom prošlogodišnjeg lockdown-a, čak 2,4 % naših maturanata izjavilo da su imali suicidalne misli. Iako se postotak od 2,4 ne čini osobito visok, u ovome se istraživanju radilo o preko 300 mladih ljudi. Preko 90 % maturanata imalo je poteškoća s koncentracijom. Više od polovice imalo je poteškoća sa spavanjem. Sve su to podatci koji ukazuju na ozbiljne psihološke probleme mladih ljudi. Ti su podaci objavljeni na stranicama Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje i poslani resornom ministarstvu. Ministarstvo nikad nije reagiralo. Što čeka? Da suicidalne misli postanu konkretna djela?

Bliži se kraj školske godine. Godine po mnogočemu traumatične i za profesore i za roditelje. A najviše i najopasnije traumatične za učenike na koje je ova kriza ostavila ozbiljne psihološke posljedice. Hoćemo li i mi to prešutjeti, kao i nadležno ministarstvo, ili ćemo se usuditi suočiti s time što je korona učinila mentalnom zdravlju naše djece i time potencijalno spasiti izgubljene i ranjene mlade živote?- navodi Selak Raspudić u svom statusu na Facebooku.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button