Sutra neće biti prosvjeda u Sarajevu ili Zagrebu koji će zahtijevati da se jedna ulica ili trg nazove Trg žrtava u Trusini ili Grabovici.
Ili još desetine drugih mjesta gdje su pripadnici zločinačke Armije BiH počinili zločine nad Hrvatima. U sukobu tzv. Armije BiH i HVO-a u ratnim zločinima je ubijeno oko 1600 Hrvata, od kojih su 1088 bili civili. Za 331 logor, od kojih je samo na području Središnje Bosne bilo čak 238, i kroz koje je prošlo skoro 15.000 Hrvata, od kojih 10.000 civila i 5.000 vojnik.
U organizaciji više nevladinih organizacija u 15.travnja održao se protestno stajanje na Trgu bana Josipa Jelačić, u znak sjećanja na žrtve Ahmića, uz zahtjev za imenovanje Trga ahmićkih žrtava.
Istog dana, u 17 sati u zagrebačkom Kulturno-informativno centru (KIC) bit će održana javna tribina uz prikazivanje video dokumentacije koja je dio interaktivnog narativa Ahmići – 48 sati pepela i krvi, produkcija Sense – Centar za tranzicijsku pravdu. Prikazivanju će uslijediti razgovor koji će moderirati novinarka Snježana Pavić, a sudionici i sudionice su Mina Vidaković, direktorica Sense – Centar za tranzicijsku pravdu, mirovna aktivistkinja Ana-Marija Raffai, Regionalna adresa za nenasilno djelovanje (RAND), filozofkinja i sveučilišna profesorica Nadežda Čačinovič te profesor povijesti Marko Fuček, najavili su organizatori.
Ovaj zahtjev preimenovanja nekog trga u Zagrebu po žrtvama iz Ahmića, duboko je povrijedila obitelji ubijenih Hrvata u ratnim zločinima Armije BiH. Nevjerojatno ignoriranje, prešućivanje i obezvrjeđivanje tolikih ratnih zločina Armije BiH ovim prosvjedom, je uvreda za svaku hrvatsku žrtvu, njihove preživjele članove obitelji, hrvatske branitelje i cjelokupan hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
Istog dana kada se dogodio zločin HVO-a u Ahmićima, 16. travnja 1993. godine, između 8 i 9 sati ujutro, postrojbe tzv. Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage probila je hrvatsku obranu u Trusini i tom prilikom zarobila hrvatske bojovnike. Osam pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na raznim lokacijama. Preostali civili, uglavnom žene i djeca, bili su zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni da odu iz sela.
Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio baš isti dan, i gdje su se promptno pojavili UNPROFOR i snimateljske postave velikih svjetskih TV postaja, mučki ubijeni Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali takvo medijsko pokriće.
Svojevremeno je pokojni Slobodan Praljak zamolio uglednog novinara HTV-a da pogleda koliko puta je HRT u svojim emisijama spomenula riječ „AHMIĆI“, a koliko riječ „TRUSINA“?Nekoliko dana kasnije dobio je odgovor:„AHMIĆI“ – 998 (devet stotina devedeset i osam) puta, „TRUSINA“ – 2 (dva) puta.„TRUSINA“ 2 ‰ (dva promila) u odnosu na „AHMIĆE“.U oba sela u BiH dogodio se strašan zločin. Istoga dana, istoga mjeseca, a i godina je ista. U Ahmićima su ubijeni Muslimani, a u Trusini Hrvati.A HRT iz Zagreba izvješćuje o Trusini 2 ‰ u odnosu na Ahmiće.
Medijsko pokriće se nije promijenilo ni poslije 30 godina. Sutra neće biti prosvjeda u Sarajevu i Zagrebu koji će zahtijevati da se jedna ulica ili trg nazove Trg žrtava u Trusini ili Grabovici. Ili još desetine drugih mjesta gdje su pripadnici zločinačke Armije BiH počinili zločine nad Hrvatima. Ne znamo ima li Sarajevo toliko ulica.
