Jedna od najvećih prevara kroz zadnje 3 godine covid teatra ispali su klasični ljevičari, neomarksistički revolucionari, tzv. pankeri i ostatak te nominalno buntovničke ekipe.
Ekipe koja je šutke gledala kako novi woke globalistički progresivizam beskrupulozno gazi demokratski sistem, ali i njihovu vlastitu tradiciju i uzore.
Što bi jedan Marx rekao da čuje da njegovi nasljednici, u filozofskom smislu ponajviše bazirani na radikalnoj postmodernističkoj filozofiji Foucaulta, Derride i inih, udaraju na radničku klasu ruku pod ruku sa zlim kapitalističkim farma korporacijama?
Velika birokratska država bila je dio njegove vizije, no sumnjamo da bi u njeno ime bio spreman legnuti u krevet s velikim korporacijama kao što su sve one medijske, farmaceutske, prehrambene, zdravstvene i sl. s kojima su njegovi potomci besramno lijegali.
Globalistički progresivizam frankenstajnovska je simbioza onog najgoreg iz komunizma i najgoreg iz kapitalizma; centralistička vlast u ime “hitnih slučajeva” povećava svoju moć i birokratsku hobotnicu, a kapitalističke ih korporacije u tome podržavaju i vrše perfidnu propagandu zbog svojih zarada.
Tko je bio inicijalni pokretač svega toga, odnosno od koga od njih je sve krenulo, sada je već pitanje kokoši ili jajeta, no ono što je sigurno jest da je ljevica u svim svojim verzijama u potpunosti podbacila u obrani ljudskosti i svoje vlastite tradicije.
Ne znamo pritom jesu li gori oni ljevičari koji se nazivaju liberalima ili oni koji se nazivaju revolucionarima i kontra kulturom – od njihovog liberalizma i kontra kulture čuli smo samo zazivanje zatvaranja i segregacije svojih sugrađana i poslušničko kukavičko prihvaćanje dogmi vlastodržaca, jer smo eto “svi u ovome zajedno”…
(Naravno, čast iznimkama koji su to prepoznali i kritizirali “svoju” stranu, neki od kojih su često hrabro dijelili rovove s nama u borbi za individualne demokratske slobode.)
Izvor: Sapere Aude
