Magazin

Zašto najpametniji ljudi nisu nužno i najbogatiji

  • Veza između IQ-a i prihoda pozitivna je, ali neuvjerljiva;
  • Najpametniji ljudi više vole uravnoteženiji život od konstantnog rada;
  • Isticanje sreće kao čimbenika nije minimiziranje postignuća.

“Ako si tako pametan, zašto nisi bogat?” To je već pradavni argument koji gospodarstvenici upućuju akademicima, posebice onima iz ekonomskog sektora. To je izvrsno pitanje i jasno je da se odnosi i na poslovne ljude. Spona između prihoda i mjere za inteligenciju (IQ), koja je doduše samo jedna mjera inteligencije, jednostavno nije toliko snažna, piše hr.bloombergadria.com.

Dokazi su upečatljivi.

Jedna studija o izvršnim direktorima velikih švedskih kompanija otkrila je da su oni u prosjeku rangirani na 83. percentilu izmjerenog IQ-a, dok je za direktore manjih kompanija rang bio oko 66. percentila. To je iznad prosjeka, ali teško da je riječ o klasteru u samom vrhu distribucije. Mnogi izvršni direktori nedvojbeno su postigli uspjeh zahvaljujući napornom radu i odricanju, karizmi, dobrim vještinama u radu s drugim ljudima, ali i drugim sposobnostima, a tu je naravno i čimbenik sreće.

U široj distribuciji, veza između kvocijenta inteligencije i prihoda također je pozitivna, ali neuvjerljiva. Jedna je studija pokazala da pomicanje s 25. na 75. percentil IQ-a korelira s povećanjem zarade od 10 do 16 posto. To može izgledati značajno kada dobijete povećanje, ali to vam neće poslužiti kao odskočna daska za prelazak u potpuno novu socioekonomsku klasu.

Možete pomisliti da je IQ loša zamjena za općenitiji pojam “pameti”. No IQ je najprofinjenija i najčešće korištena mjera inteligencije te korelira s drugim mogućim mjerama inteligencije, poput standardiziranih rezultata testova.

Nedavna studija, također temeljena na podacima prikupljenima u Švedskoj, pokazala je dva značajna rezultata:

  • Prvo, veliki dio korelacije inteligencije i zarade značajno slabi i prestaje kod plaća viših od 60.000 eura godišnje.
  • Drugo, što je možda još iznenađujuće, jedan posto ljudi koji zarađuju najviše imaju niži kvocijent inteligencije od onih koji su im za petama po zaradi.
Slika: Nakon provedenih istraživanja, jedno je sigurno: ako želite zaposliti najbolje ljude, nemojte biti opsjednuti njihovom pameću. / Foto: unsplash.com

Zašto je to tako, teško je reći.

No jedna je mogućnost da najpametniji ljudi više vole uravnoteženiji život nego da rade cijelo vrijeme. Ili, možda više vole zanimanja s višim statusom i nešto nižom plaćom. Novac nije jedino u čemu možete uživati. Možda se s puno novca rađa i nepovjerenje kod prijatelja, ili supružnika.

Sreća je još jedan mogući razlog za djelomičnu nepovezanost između kvocijenta inteligencije i zarade, osobito kada je riječ o uspjehu na najvišim razinama. U većini ulaganja postoji kompromis između rizika i povrata: to jest, ako želite imati priliku za vrhunske povrate, morate malo riskirati. Nakon što se u igru uključe rizik i sreća, lako je uočiti kako dvoje ljudi jednakih vještina i inteligencije mogu na kraju završiti vrlo različito.

Isticanje sreće kao čimbenika nije minimiziranje postignuća koja su ostvarili poslovni ljudi i ulagači. Čak i doći u poziciju u kojoj vam “sreća” može donijeti dodatnih pet milijardi dolara zahtijeva izuzetnu vještinu. S tim u vezi argument da je osoba s milijardu dolara manje pametna od one čija vrijednost je procijenjena na šest milijardi dolara ne drži vodu.

Kao što možete očekivati, rezultati nisu isti u svim zemljama. Prema podacima prikupljenima u Finskoj, prihod ne opada među onima s najvišim IQ-om. Opet gledajući prosjeke, netko na 99. percentilu IQ-a opet se nalazi na 70. percentilu s prihodima. Nordijske zemlje općenito prikupljaju najviše podataka o IQ-u, dok je nešto manje kredibilnih rezultata za države iz drugih dijelova svijeta.

Jedno je sigurno

Nakon provedenih istraživanja, jedno je sigurno: ako želite zaposliti najbolje ljude, nemojte biti opsjednuti njihovom pameću. To je česta pogreška, ponajviše kod pametnih ljudi koji traže sebi slične.

Ujedno najveća lekcija je ta da ono što je stvarno važno je sposobnost osobe da objedini svoje vještine, a ne  da bude izvrsna samo u jednoj stvari. Uzmite u obzir vrhunskog sportaša poput košarkaša LeBrona Jamesa. Nikada nije bio najbrži čovjek u NBA ligi, niti najbolji šuter, branič ili skakač. On posjeduje ekstremnu inteligenciju koja ga je učinila vjerojatno najvećim igračem u povijesti NBA lige i, nimalo slučajno, sjajnim voditeljem tima.

LeBron James je izuzetan, naravno. Ali možete učiti iz njegovog primjera. Kada razmišljate o vlastitoj budućnosti, nemojte biti pretjerano zabrinuti, niti previše uzrujani niti previše samozadovoljni zbog SAT rezultata, koji se koriste kao prijemni ispit za upis na preddiplomske studije u Americi. Umjesto toga, pokušajte smisliti kako natjerati sve svoje talente da rade u tandemu.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Izvor
hr.bloombergadria.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button