Martić je za vrijeme rata bio načelnik policije u Kninu, a zatim ministar unutarnjih poslova SAO Krajine, te na kraju i predsjednik nepriznate Republike Srpske Krajine.
Haški sud donio je presudu ratnom zločincu Milanu Martiću, nekadašnjem predsjedniku tzv. Republike Srpske Krajine,12. lipnja 2007. godine. Proglašen je krivim i osuđen na 35 godina zatvora, što je najduža kazna izrečena nekom srpskom ratnom zločincu na Haškom sudu za zločine u Hrvatskoj. Budući da je u trenutku donošenja presude Martić imao 52 godine, presuda je slična doživotnoj kazni.
Martić je počinio mnoge zločine
Za vrijeme rata bio je načelnik policije u Kninu, a zatim ministar unutarnjih poslova SAO Krajine, te na kraju i predsjednik nepriznate Republike Srpske Krajine. Na tim je pozicijama počinio mnoge zločine. Tisuće ljudi stradale su u zločinama poput onih u Škabrnji, a jedan od poznatih Martićevih zločina bilo je i naređenje da se raketira Zagreb u svibnju 1995., što je prouzročilo smrt 7 civila i ranjavanje njih 214, a čime se pohvalio pred tv kamerama. Osim Zagreba, odgovoran je i za raketiranje Karlovca i Jastrebarskog.
Nakon oslobodilačke operacije Oluja, u kojoj su hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, pobjegao je iz Hrvatske i većinu se vremena skrivao u dijelu BiH koji su držali Srbi. Potkraj 1998. godine prelazi u Srbiju gdje pod lažnim imenom živi u okolici Vrnjačke Banje. Haaškom sudu predao se 15. svibnja 2002.
Suđenje Martiću trajalo je 143 dana. Tužiteljstvo je pozvalo 45 svjedoka i dalo čak 901 dokaz. Jedan od ključnih svjedoka optužbe protiv njega bio je Milan Babić, njegov prethodnik na mjestu predsjednika tzv. RSK. Martićevi branitelji bili su Predrag Milovančević i Nikola Perović. Sudilo mu se i za zločine protiv čovječnosti (progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubojstva, mučenja i deportacije), kao i za zločine protiv međunarodnog ratnog prava (napad na civile, ubojstva, mučenja, okrutnosti, uništavanje vjerskih i obrazovnih institucija). Sljedeće godine nakon donošenja presude, obrana je tražila priziv, no presuda prizivnog suda potvrdila je kaznu od 35 godina zatvora.