HRVATI 1918. IZMEĐU BEČA I BEOGRADA- Kako Hrvati završiše u Jugoslaviji

KAKO SU HRVATI JEDNOG GOSPODARA ZAMIJENILI DRUGIM ? Niz vrtoglavih događaja pratio je izlazak Hrvatske iz Austro-Ugarske. Nezadovoljstvo se povećavalo kako su potlačeni narodi i njihovi vođe sve više naslućivali da monarhija neće dugo izdržati. Prvi svjetski rat bliži se kraju, zapadni saveznici podupiru zahtjeve vođa južnoslavenskih naroda.

I dok bečka vlada nudi Slavenima automoniju u sklopu Austrije, Hrvati kroz Hrvatski sabor donosi jednodušnu odluku o raskidu državnopravnih odnosa s Austro-Ugarskom. I tada se događa ono što će Hrvati skupo platiti – jednoga gospodara zamjenjuju drugim.

Lukava i vješta srpska dvorska kamarila i regent Aleksandar Karađorđević dočekuju izaslanstvo Narodnog vijeća iz Zagreba i objavljuju “ujedinjenje” sa Srbijom, ne obazirući se na njihovu “adresu”.

Stvaranje te države prigoda je da se rasvijetle mnoge važne pojedinosti oko zbivanja kad su Hrvati dobili, umjesto bečkih i peštanskih, još surovije i beskrupuloznije, nacionalne i gospodarske izrabljivače i ugnjetavače iznikle u balkanskom blatu. Da li je Beograd izbegao jugoslovensko ime 1918. da bi se prikrio unitaristički karakter države?

Hrvati i Hrvatska Seljačka stranka-njen rast

Hrvatska je u Austro-Ugarskoj monarhiji imala neke elemente državnosti poput Sabora, Vlade, hrvatskog bana i određeni stupanj samouprave – koje je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca izgubila.  Na nezadovoljstvu hrvatskih seljaka koji su dobili pravo glasa – rasla je Hrvatska seljačka stranka, koja se zalagala za federativno uređenje Jugoslavije i postala glavna oporba beogradskom režimu.  

Stjepan Radić uspio se afirmirati kao predvodnik Hrvatske seljačke stranke (HSS) koja je, ako ne već za njegova života, onda sigurno nakon smrti, prerasla iz agrarne srednjoistočnoeuropske stranke u općehrvatski pokret. Iako osobno nije bio opsjednut svojom ličnošću te je za života odbijao da ga se oslovljava “vođom”, ipak je nevoljko dopuštao razne manifestacije koje su slavile njegovu osobnost u smislu genija hrvatske nacije.

Tako su se za života na zborovima uzvikivale razne parole njemu u čast, pisale su se pjesme koje su ga slavile, u dobroj se mjeri bezrezervno vjerovalo njegovim odlukama itd. U izvještaju veleposlanstva Velike Britanije o stanju u Jugoslaviji za godinu 1926. opisuje se kako je kult Radićeve ličnosti toliko jak da hrvatsko seljaštvo drži Radića polubožanstvom.

Dana 14. kolovoza – dakle samo nekoliko dana nakon smrti svog osnivača i vođe – njegova je stranka, birajući novo rukovodstvo, na čelu s Vladkom Mačekom u prvoj točki svojih javnih zaključaka jasno naznačila kako “Stjepan Radić, Bogom dani Vođa hrvatskog naroda, svojom tjelesnom smrću nije prestao biti Narodni Vođa. Pošto je volio hrvatski narod preko Hrvatske Seljačke Stranke, kojoj je bio predsjednikom od njezina osnutka, naravno je, da i nakon tjelesne smrti ostaje njenim Predsjednikom.

Hrvati: Ne srljajte kao guske u maglu!

Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava.

Svi Hrvati bi se trabali složiti sa sljedećom rečenicom: “Nikad vise teskog jada, Nikad vise Beograda” Stjepan Radic.

Kako je i zašto došlo do stvaranja te države poslušajte u nastavku:

Političke misli Stjepana Radića, snažno zagovaranje načela slobode, društvene pravice i demokratičnosti, kao i njegova djelatna briga za vlastiti narod izvor su nadahnuća mnogim hrvatskim političarima. Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman s punim ga je pravom svrstavao među one hrvatske političare koji su “obilježili opstojnost i samobitnost hrvatskog naroda u europskoj i svjetskoj povijesti”.

S dubokim se pijetetom prisjećamo i drugih hrvatskih žrtava atentata u beogradskoj Skupštini u lipnju 1928. godine. Zastupnik Srpske radikalne stranke, Puniša Račić, usmrtio je tada u svom divljačkom pohodu i hrvatske zastupnike Pavla Radića i Đuru Basaričeka, te ranio Ivana Pernara i Ivana Granđu.

www.crodex.hr

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST