Kraj 2021. i početak nove kalendarske godine prilika je za osvrnuti se i ocijeniti proteklo razdoblje kao i iznijeti želje i planove za iduću godinu.
Glede pitanja koronavirusa u protekloj godini, za portal narod hr govorila je dr. Natalija Kanački.
Njezin komentar donosimo u nastavku.
“Nikada u povijesti se nismo susreli s tolikim brojem važnih događaja, odluka, različitih mišljenja i cenzure kao protekle godine. Puno je još pitanja, puno otvorenih tema…
Jedan autoritet – jedna mjera
U 2021.g. se iskristalizirao narativ da je jedino cijepljenje svih dobnih skupina bez obzira na rizike od bolesti ili smrtnosti jedini način prevladavanja ove epidemije, čak i nakon što je dokazano da i cijepljeni sudjeluju u transmisiji virusa. Sada, kada omikron postaje dominantna varijanta virusa, vidimo da se virus širi strelovitom brzinom i u državama gdje je vrlo visoka procijepljenost (>90% odraslih) među svim skupinama – cijepljenima (1x, 2x, s booster dozom), necijepljenima i preboljelima.
Dakle, naracija da je samo cijepljenje jedini način da dođemo do kraja pandemije pokazuje se pogrešnom. Kao što su virolozi i govorili, vjerojatno će epidemija sama sebi stvoriti kraj tako što će virus postati slabiji tj. lakše se širiti, a uzrokovati manje hospitalizacija i smrti.
Pitanje koje zahtijeva hitan odgovor stručnjaka – trebaju li se cijepiti djeca i mladi 1. dozom cjepiva koje je odobreno za originalni soj koronavirusa, kada znamo da uskoro dominantni omikron ima više od 30 mutacija na spike-proteinu? Kolika je učinkovitost prve i druge doze u toj skupini za omikron? Ili da malo zastanemo u toj kampanji jer se čini po sadašnjim informacijama da je omikron za tu skupinu (i za većinu ostalih) blaga bolest.
‘Nevidljive’ žrtve pandemije
Previše sramežljivo izlaze podaci o ‘tihim’ žrtvama pandemije tj. podaci koji se tiču povećanja pobolijevanja od drugih bolesti te posljedice smanjenja dostupnosti liječenja i procedura. Koliko su mjere (lockdown, maske, smanjenje mjesta za druženje i izlaske…) utjecale na psihičko zdravlje djece i mladih, odnosno uskratile zdrav razvoj, pravo na normalno obrazovanje, sport, druženja, zaljubljivanja….
Klaićeva bolnica je zaprimila 30% više pacijenata s psihičkim tegobama u ovoj godini, vjerojatno je slično i u drugim ustanovama. Zasigurno je velik broj onih čiji roditelji još nisu zatražili pomoć. Nije li ovo alarm za ministra Beroša i stožer? Koliki je broj pacijenata kojima nisu ugrađeni stentovi i kakvi su rizici za te pacijente, koliko je povećanje broja nedetektiranih tumora, koliko je odgođeno kirurških i neurokirurških operacija? Jesu li uopće poznate procjene rizika od drugih bolesti i stanja po dobnim skupinama i spolu osim onih koji se tiču koronavirusa? Ako da, zašto nisu predstavljene javnosti?
Imamo li pravo na informacije? Ili nije poželjno da otvaramo te teške teme u javnosti, posebno one koje se odnose na psihičko zdravlje naše djece i mladih te što činimo po tom pitanju? Zašto nam to nije važno i zašto čekamo u mjerama zaštite djece i mladih od psihičkih trauma uzrokovanih koronom?
Od ‘Vjerujte stručnjacima’ do difamacije stručnjaka
Nismo vidjeli pomak u odnosu na 2020.g što se tiče slobode mišljenja i propitkivanja u znanosti, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Mediji se još uvijek trude da ne objavljuju ili smanjuju doseg vidljivosti svima onima koji ne slijede ‘mainstream’ stavove. Neka službena tijela i mediji su određivali tko su ‘pravi’ stručnjaci, a koji nisu – ti si pravi stručnjak, ti nisi, ti jesi, ti nisi…. prema kriteriju ‘ s koje si strane’.
Pri tome se najčešće nije odgovaralo na postavljene teze ili argumente, već su se stručnjaci s ‘krive strane’ često difamirali na osobnoj razini ‘ad hominem’. Ukratko, nije se radilo na stvaranju okruženja koje bi poticalo raspravu i argumentacije na višoj stručnoj razini pred očima javnosti, već je taj prostor sustavno postajao sve manji. To je svakako gubitak za znanost, demokraciju i slobodu govora.
Misli na druge – cijepi se
Dok se slogan “Misli na druge – cijepi se” pokazivao u svakoj emisiji i na svakom portalu, propustilo se najvažnije – objasniti ugroženim skupinama (starija dob, komorbiditeti i dr.) prednosti cijepljenja i booster doza. Ušli smo u jesenski epidemiološki val s premalim brojem procijepljenih – u skupinama koje najviše završavaju u bolnici i čine najveći udio u ukupnoj smrtnosti, te prekasnim početkom davanja booster doza, vjerojatno zato jer se stvarao pritisak na cijepljenje svih dobnih skupina umjesto provođenja tzv. fokusiranih mjera.
Kada se je s dva mjeseca zakašnjenja u javni prostor proširila vijest da i cijepljeni doprinose transmisiji virusa već smo zakasnili zaštititi ranjive skupine. Svatko tko poznaje barem jednu osobu u zdravstvenoj ustanovi (liječnika, medicinsku sestru, kuharicu, spremačicu) vjerojatno je osobno čuo o ulasku virusa na odjele bolnica preko cijepljenih. Naravno, u medijima mukla tišina o tim slučajevima, a osoblje se boji za egzistenciju. Kovid-potvrde u zdravstvu i socijalnoj skrbi, a ne testiranje 2-3x tjedno za sve djelatnike možda je najveća pogreška u zaštiti pacijenata i štićenika sustava.
Maske za djecu
Svi se možemo složiti u jednome – nošenje maski utječe na normalan razvoj djece.
Gledanje u ljudsko lice izuzetno je važno za obrazovanje te mentalno zdravlje djece – ono nas uči zdravoj komunikaciji, procjeni emocija i socijalnih interakcija te razvoju zdravog ponašanja. Na ljudskom licu vidimo odobravanje, strah, ljutnju, radost, neutralnost i sve ostale emocije koje nam omogućuju procjenu ponašanja, što je onemogućeno ili djelomično onemogućeno maskom. Koliko je otežano učenje i interakcija na pojedinim predmetima znaju samo profesori.
Najveća meta-analiza (Kisielinski, 2021) o nuspojavama upotrebe zaštitnih maski pokazala je značajne nuspojave kod nositelja: smanjenje zasićenosti krvi kisikom, povećanje zasićenosti krvi ugljičnim dioksidom, povećanje srčane frekvencije, smanjenje srčano-plućnog kapaciteta, umor, glavobolje, omaglice, smanjenje percepcije empatije, akne, kožne lezije i dr. Što ćemo s maskama za školarce? Što kažu psiholozi o toj mjeri? Zašto ne čujemo stručnjake o toj temi na javnoj televiziji u nekoj panel diskusiji?
Covid-logori (karantene) u Australiji
Nevjerojatno je kako postojanje kovid-logora (Howard Springs (slika 1) and Alice Springs quarantine facilities) nije naišlo na veće komentare u medijima. Otvoreni su za putnike (internacionalne i domaće), čak i maloljetne osobe te neke druge slučajeve (nesuradnje u provođenju mjera) propisane zakonom.”
Tišina je sablasna i u redovima naših medija i političara – nema komentara, nema osude. Je li ovo dio ‘novog normalnog’? Ili dio prešutnog odobravanja? Nije li dovoljno testiranje putnika kao u drugim državama? Čeka li ovo i Europu?
Želje za Novu 2022.
Čini se da se dolaskom omikrona počinje nazirati kraj pandemije. Želim nam svima da se vratimo u ‘staro normalno’, gdje ćemo polako rješavati nagomilane probleme iz ovog teškog razdoblja, i jednostavno nastaviti živjeti bez da svaki dan slušamo izvještaje o broju pozitivnih i umrlih.
Starijima želim puno zdravlja i zagrljaja od unuka i obitelji, a mladima da se vrate životu u kojemu neće morati razgovarati o koroni i nositi maske u školi, već se baviti obrazovanjem i drugim aktivnostima. Djeci želim da se igraju, uče, bave sportom i glazbom te da ih nitko ne poziva na cijepljenje kako bi zaštitili starije. Svima onima koji su ne mogu u poštu i knjižnicu, a mogu u omiljeni kafić, želim da uskoro mogu svugdje kao i ostali građani.
Nadam da će se kovid-putovnice uskoro ukinuti odnosno ‘umrijeti prirodnom smrću’. Dolaskom omikrona kovid-putovnice više neće imati nikakvog smisla jer svi dobivaju virus i svi ga prenose. Stožeru želim da više ne moraju donositi nikakve teške odluke vezane uz pandemiju te da se vrate svojim primarnim poslovima.
