Zoran Šprajc je više puta svojom “profesionalnošću” izazvao zgražanje dijela javnosti koja je, naspram prosjeka, ipak malo bolje upućena u zbivanja koja su bila predmet podmetanja.
“Nevjerojatno je velik broj članaka i video uradaka negativno orijentiranih prema Tuđmanu, koji desetljećima stvaraju lažnu sliku o njemu i njegovim političkim potezima”
Povjesničar Davor Marijan, koji u Hrvatskom institutu za povijest provodi znanstvena istraživanja na projektu “Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat 1991. – 1995. – 1998.”, došao je do zaključka da je Tuđman bez ikakve konkurencije najoklevetanija osoba, te apsolutni negativac hrvatske povijesti.
Tri su udarna mita putem kojih se pokušava poništiti spomenuto nasljeđe predsjednika Tuđmana: mit o prodaji/izdaji Vukovara, dogovor o podjeli BiH u Karađorđevu i 200 obitelji.
Mit o 200 obitelji
Spominje se i u suvremenoj Francuskoj, s time da je u međuvremenu mit “ispravljen” jer se postupno shvatilo da ovdje nije riječ o 200, nego prije o 100.000 obitelji koje upravljaju francuskim gospodarstvom.
Što se Tuđmana tiče, dok se ne pojavi neki relevantan dokaz da se koristio tom sintagmom kao temeljem hrvatskoga gospodarstva, ona ostaje samo mit. Svi je, međutim, i dalje uzimaju zdravo za gotovo, kao narodnu predaju.
Teza o Tuđmanovoj izdaji/ prodaji Vukovara
Je, pokazalo se, tipičan primjer uspješne neprijateljske operacije plasirane u naš javni informacijski prostor, koju čak i sada katkad podržavaju neki mediji, a onda je se sjete i političari. Analize su, međutim, pokazale da je Vukovar okupiran jer je na njega navalila velika oružana sila JNA i raznih srpskih postrojbi, a s druge je strane bila Hrvatska vojska u nastajanju, koja je u odnosu na JNA bila daleko slabije naoružana i organizirana.
Nije nađen ni jedan dokaz koji bi potvrđivao tezu da je predsjednik Tuđman izdao Vukovar, ali su nađeni brojni dokazi koji pokazuju koliko se Vukovaru pomagalo. Manipuliralo se “Optužnicom” koju je u radijski eter pročitao Siniša Glavašević, pokušajima proboja, kao i tonskim zapisima razgovora Tuđmana i Gojka Šuška s Milom Dedakovićem Jastrebom, koji su montirani tako da slušateljima sugeriraju potpuno pogrešne zaključke. Tehnike manipulacije informacijama metodološki i sadržajno poklapaju se s onima grupe OPERA (Odjel za propagandno ratovanje) ustrojene i vođene u zapovjedništvu KOS-a Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA iz 1991.
Poslušajte jedan od najsramotnijih priloga koji je emitiran na HRT-u u režiji Hrvoja Zovka i Zorana Šprajca
Nebrojeno je primjera kada su se pod krinkom novinarskih sloboda hrvatskoj javnosti plasirale najvulgarnije krivotvorine, kako bi se ta javnost okrenula protiv istine i vlastitog političkog opstanka.
Zoran Šprajc jedan je od najcjenjenijih “novinara” u Hrvatskoj i urednik jedne od najgledanijih informativnih emisija u Hrvatskoj . Šprajc je više puta svojom “profesionalnošću” izazvao zgražanje dijela javnosti koja je, naspram prosjeka, ipak malo bolje upućena u zbivanja koja su bila predmet podmetanja.
Ovaj uradak je potpuno na tragu KOS-ovih konstrukcija iz devedesetih, i to na račun hrvatske svetinje i najveće žrtve, grada Vukovara.
Drugi akter i autor ovog manipulativnog priloga je Hrvoje Zovko, sadašnji predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
Osim po ovom uratku , Zovko je poznat po još nizu incidenata koji se vežu za njega. Navodno je Zovko uoči izricanja presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, imao već pripremljen “film o Gotovini kao zločincu, o ‘Oluji’ kao zločinu pa je u studiju najednom nastala tuga i nevjerica nakon pravorijeka suca Merona kada je izrečena oslobađajuća presuda.
Treći udarni mit o Tuđmanu
Svakako je onaj o dogovoru s Miloševićem u Karađorđevu o podjeli BiH. Ta se teza koristi i danas, premda ne postoje baš nikakvi dokumenti koji bi je pretvorili u činjenicu. Pa se tvrdilo da je tamo dogovoreno i masovno preseljenje, da Srbi odu iz Hrvatske, a Hrvati iz BiH, pa da se presele na područja s kojih su otišli Srbi. – Nema nikakvog video, audio ili dokumentarnog materijala koji bi to potvrdio, a razvoj događaja na terenu i ne potkrjepljuje te mitove.
No, postoji i niz drugih mitova: da je Tuđman narod nazvao stokom sitnog zuba, da je nacionalno netolerantna i isključiva osoba jer je rekao da je sretan što mu žena nije ni Židovka ni Srpkinja, da je projekt Udbe, diktator itd.
Tuđman je projekt Udbe!
Ova teza zapravo je teorija zavjere. Konstrukt za koji nije ponuđen nijedan suvisao dokaz, nego su umjesto toga ponuđene razne više ili manje stilski kvalitetno oblikovane fantazmagorije, nestvarne tvorevine mašte određenih novinara i bivših političara. Želi se uvjeriti javnost da je Tuđman produkt svemoćne tajne organizacije (Udba) čiji su članovi prikrivena elita bivšeg sustava koja je u svakom trenutku precizno predviđala budućnost i višeslojnim potezima iz sjene, nevidljivom rukom izazvala krizu u Jugoslaviji, omogućila demokratske izbore, stvorila HDZ i omogućila mu pobjedu na izborima i to više puta, time razmontirala Jugoslaviju, zatim izazvala rat da bi se opljačkalo što se opljačkati može, završila rat i koja sada uživa u blagodatima svojeg uspješno realiziranog plana.
Uglavnom, i ovi primjeri pokazuju da je potpuno neprimjereno iz današnje perspektive tumačiti Tuđmanove riječi bez konteksta situacije iz 1990. ili 1996., kad država još nije došla na svoje granice, pa se i moglo dogoditi da Tuđman poslije povratka iz SAD-a održi onaj govor o “jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…
Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim nego i zelenim i žutim vragovima…”. Da bi se protumačile te izjave iz 1996., treba poznavati kontekst tadašnjih događaja – bunta zbog Stojedinice, ali i planova za rušenje Tuđmana i HDZ-a svim sredstvima, za što je tada obilato stizao novac Georgea Sorosa, primjerice.
Da zaključimo, simbol Vukovara rastao je iz godine u godinu na temeljima žrtve koju je taj grad podnio u jesen 1991. godine. Za ime Blage Zadre, osobe koja personificira taj otpor, danas znaju svi, a njegovo je ime našlo zasluženo mjesto i u školskim udžbenicima. Danas to možemo vidjeti i na primjeru Vukovarskog vodotornja, najvećeg simbola Domovinskog rata, u čijoj se obnovi društvo zaista ujedinilo.
Konačna potvrda zaslužene pažnje Vukovaru, koji simbolizira otpor svih gradova i sela u Domovinskom ratu, jest i činjenica da dan njegove okupacije od ove godine obilježavamo i kao državni praznik.
