Proglasiti potpuno zdrave ljude bez prethodnog pregleda ili testa, bolesnima, te im ograničiti kretanje, samo zato što nisu cijepljeni, što je drugo nego li medicinski fašizam?
Znate li što je mađarski Židov rekao kada su ga pitali, kako to da ništa nisu učinili prilikom uvođenja segregacije, rekao je, “pa, stvari se nisu dogodile odjednom. Stvari su se događale vrlo sporo. Tako smo svaki put kad je izlazio novi zakon ili novo ograničenje govorili: pa, samo još jedna stvar. Proći će. Kad smo morali nositi žutu zvijezdu da bismo bili vani, tada smo se počeli brinuti ”.
E pa vidite, i sada se sve ne događa odjednom, događa se u dobro razrađenim vremenskim razmacima. Uvođenju covid potvrda prethodila je medijska kampanja u trajanju od godinu i pol dana.
”Nevjerojatna je sličnost između doba u kojem živimo, događaja koji nas sve pogađaju bez obzira s koje strane „cijepljenja“ se nalazimo, i vremena uvoda u drugi svjetski rat, vremena nastanka i uspona Nacionalsocijalističke stranke Njemačke. S jedne strane nalazi se kategorija ljudi koje se nastoji onečovječiti. To su danas „necijepljeni“, dok su u prošlosti to bili Židovi te drugi narodi kao i određene kategorije građana.
S druge strane stoje „ugroženi“. Dok su u prošlosti to bili arijevci, danas se uloga ugroženih pripisuje „cijepljenima“. Kao i nekada, i danas se od „ugroženih“ očekuje da najprije podrže, a u budućnosti i sami provode diskriminaciju nad „onima drugima“. I kao u doba fašizma, radi se o običnim ljudima: prodavačima u trgovini, policajcima, zaštitarima u shopping centrima ili učiteljima u školama.
Pokušaj istrebljenja ili podčinjavanja nearijevaca u Njemačkoj nije započeo odmah nakon osnivanja Nacionalsocijalističke stranke. Uvod u „konačno rješenje“ bila je detaljno osmišljena ideologija, koja se bazirala na superiornosti arijevske rase te na promociji prava jednog dijela njemačkog društva nauštrb prava drugih, „manje vrijednih“ skupina.
Ideologiju je slijedila silovita medijska propaganda s čuvenom Goebbelsovom parolom: „Laž koja je jednom izrečena ostaje laž, ali laž koja je tisuću puta ponovljena postaje istina.“
Zakonodavstvo se priključilo politici, donoseći mjere, uredbe i zakone kojima se sustavno obespravljalo progonjene. Tek nakon što se kritična masa arijevaca „senzibilizirala“ na osjećaj superiornosti, mogle su postupno započeti i nehumanosti koje su slijedile. Propisa ili zakona koji su podržavali diskriminaciju ili progon bilo je preko 1500. Navedimo samo neke:
Židovi nisu smjeli koristiti sportske dvorane niti dolaziti na plaže, uskraćena im je usluga u javnim zdravstvenim ustanovama, nisu smjeli biti urednici u medijima niti biti citirani u visokostručnim znanstvenim radovima, zabranjen je uvoz i čitanje novina i članaka čiji autori su bili Židovi, oni su isključeni s liste doktora koji mogu primati pacijente, također i s lista učitelja, autora, pjevača, a nisu smjeli izlagati niti na godišnjim sajmovima i tako dalje.
Postoji li sličnost s današnjim vremenom? Je li išta od ovoga najavljeno ili se primjenjuje danas, samo suvremenim jezikom rečeno, kao mjera pritiska na „necijepljene“?
Ideologija je i danas pomno osmišljena, a njena okosnica glasi: „cijepljenje je jedino rješenje“. Tko se ne „cijepi“ taj će biti proganjan. Kontrola „cijepljenosti“ sve ljude svijeta stavlja u poziciju nazdora. Ovakvom narativu cilj je jasno podijeliti obične ljude na „cijepljene“ i „necijepljene“, a potom ih okrenuti jedne protiv drugih. Bezrezervno promoviranje ideologije nastavlja se uprkos tome što se „cjepivo“ pokazuje i kao neučinkovito i kao rizično.
Nitko nema pravo na drugačije mišljenje, a dio znanstvenog svijeta i medija koji ukazuje na problem i moguće opasnosti cenzurira se, difamira i isključuje iz javnog života. Ili da kažemo rječnikom nacističke Njemačke, isključeni su sa stručnih lista i ne smije ih se citirati.
Informativni programi s velikih i malih ekrana pretvoreni su u PR stožera i prodajne kanale proizvoda farmaceutske industrije. Niti jedan dan u informativnim emisijama nije izostalo zastrašivanje ljudi nepotpunim podacima izvučenim iz konteksta. Svaka diktatura hrani se sijanjem straha. Zakonodavstvo i danas prati zahtjeve Stožera i Vlade, makar bili neustavni. I danas zakonodavstvo samo odrađuje svoj posao.
BIT FAŠIZMA JE U ODUZIMANJU PRAVA
Sve su glasniji i huškači među „cijepljenima“ koji podržavaju daljnje uvođenje strogih i diskriminatornih mjera usmjerenih protiv značajnog dijela građana Hrvatske. Cilj je stvaranje pritiska koji bi doveo do daljnjeg povećanja broja „cijepljenih“. Zašto to Vladi i Stožeru uspijeva? Jer nisu otkrili svoje konačne planove.
Primjerice, nisu rekli za koga su planirani milijuni nabavljenih doza, koje višestruko prelaze broj stanovnika Republike Hrvatske. Jedini zaključak je da su znali kako „cjepivo“ neće biti učinkovito i kako će se trebati „docijepljivati“. Sve češće se može čuti: do kada ćemo tolerirati samovolju „necijepljenih“, kojima se dozvoljava maltretiranje nas „cijepljenih“?
U čemu je bit nacističkog pristupa i po čemu je on sličan današnjim događajima? Židovi u nacističkoj Njemačkoj nisu imali mogućnost izbora. Na primjer, nisu mogli birati hoće li se cijepiti ili ne, cjepivo je bilo dostupno samo arijevcima. Bili su prisiljeni na necijepljenje. „Necijepljenima“ danas također nije ostavljena mogućnost izbora, eksperimentalno „cjepivo“ se na ovaj ili onaj način nameće kao obavezno. Prisiljeni su na „cijepljenje“ ili na diskriminirajuće mjere koje iz mjeseca u mjesec eskaliraju. Ono što predstavlja fašizam je naglasak na „nisu imali izbora“ i „prisiljeni“.
Ukoliko pojedinac smatra da će se ovaj proces prisilnog „cijepljenja“ zaustaviti sam od sebe, u krivu je. Australija, u kojoj je prvo suspendiran parlament, postaje veliki zatvor. Što je „prošlo“ u jednoj od država, preslikava se i primjenjuje sutra u drugoj.
Nemogućnost kupnje benzina, obaveza cijepljenja za pojedine kategorije stanovništva, zabranjen pristup sadržajima društvenog života, lockdown i policijski sat ili plastični meci za demonstrante samo su poznati primjeri. Treći Reich je propao, uspostavljanje Četvrtog upravo je u tijeku.
