U znak zahvalnosti pripadnicima Hrvatske ratne mornarice koji su u Domovinskom ratu dali život za ostvarenje slobode i neovisnosti, na 30. obljetnicu Dan Hrvatske ratne mornarice (HRM-a) položeni su vijenci i upaljene svijeće. Pa idemo malo razmotriti što je sa HRM-om trenutno, što se planira, što je realizirano, što bi bilo neophodno i dr. A koliko vidimo po obilježavanju 30-te obljetnice, koja je, blago govoreći, skromna, stanje bi moglo biti – tužno, ali, uvijek ostaje nada, jer ipak smo pomorska država i narod, i imamo jednu od naljepših obala na planeti (koju doduše svatko svojata, kako kroz povijest, tako i sada).
Obilježavanje obljetnice HRM-a (i to 30-te)
U znak zahvalnosti svim pripadnicima Hrvatske ratne mornarice koji su u Domovinskom ratu dali život za ostvarenje slobode i neovisnosti, na 30. obljetnicu osnutka HRM-a položeni su vijenci i upaljene svijeće na spomen obilježjima podignutim njima u čast u Splitu, Šibeniku i Makarskoj.
U subotu, 18. rujna 2021. zapovjednik HRM-a kontraadmiral Ivo Raffanelli, zapovjednici postrojbi te načelnici Odjela Zapovjedništva odali su počast pripadnicima HRM-a poginulim u Domovinskom ratu, u spomen sobi vojarne „Admiral flote Sveto Letica-Barba“.
Izaslanstva HRM-a i Udruga proizišlih iz Domovinskog rata položili su vijence na spomen ploču na zgradi u kojoj je ustrojeno prvo Zapovjedništvo HRM-a u Jadranskoj ulici u Splitu te uz spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima na splitskom groblju Lovrinac.
Uz osjećaj neizmjerne tuge kojom se prisjećamo poginulih, nestalih i umrlih branitelja, svih onih čija je žrtva upisana u povijest stvaranja Hrvatske ratne mornarice, uvijek nas prati osjećaj divljenja i ponosa na junački otpor i izuzetnu hrabrost njihovu i svih onih koji su dali doprinos za slobodu domovine.
Stanje i planovi za HRM
Svjedoci smo kako se Hrvatska ratna mornarica sve više pretvara u neku čudnu obalnu stražu ili preciznije – u stanje u kojem se ne može nazvati niti jednim niti drugim. Po važećem Dugoročnom planu razvoja (DPR), skoro pa ništa se ne nabavlja za izvorne borbene zadaće ratne mornarice.
Ne samo da nema novih brodova i oružanih sustava, nema ni modernizacije brodova klase “Kralj” koji još uvijek imaju barem neki potencijal potreban Republici Hrvatskoj.
Gradnjom malih brodova za Obalnu stražu baca se prašina u oči i bježi od stvarnih potreba, a to nastoji prikazati kao značajno povećanje borbenih sposobnosti HRM-a. Međutim ti novi brodovi nemaju ikakvih značajnijih protubrodskih, protukopnenih, protuzračnih, proturaketnih ili protupodmorničkih sposobnosti, te su kao takvi, u bilo kakvoj ozbiljnijoj ratnoj ugrozi na Jadranu, ništa drugo nego plutajuće patke, koje se mogu bez većih problema neutralizirati ozbiljnijim bespilotnim letjelicama jer samostalni PZO gotovo i nemaju, kao uostalom ni cijela država – što je krajnje poražavajuće.
Da bude stanje još gore, to malo novaca koji se izdvajaju za gradnju kakvih-takvih brodova Obalne straže, financiraju se iz proračuna HRM-a, umjesto da se traži način realizacije financiranja iz fondova EU-a (npr. za zaštitu vanjske-morske granice EU-a). Kao što su, npr. nabavljene i financirane iz EU fondova bespilotne letjelice Orbiter 3, koji su namijenjene kod ranog otkrivanja požara, nadzora plovnih i cestovnih pravaca, potpore u kriznim situacijama, potpore u nadzoru državne granice i sl..
Inače, u zadnjih 20.g. hrvatska vojska u načelu nije imala bitnijih nabavki stvarnih borbenih sustava za ratno djelovanje osim PZH-2000 samohodnih haubica (čiji broj je krajnje minimalan), i helikoptera OH-58D Kiowa Warrior (a i oni su donacija SAD). Sve ostalo je u planu: UH-60 Black Hawk (ali i to je u načelu prijvozno sredstvo), Rafale (ostaje nada da će se provesti realizacija u skladu sa planiranom dinamikom), Bradley vozila ( koja su, čini se, po zadnjim izjavama ministra obrane Banožića postala – upitna). Svi ostali sustavi koji su nabavljani su, manje-više, za neborbena djelovanja (kamoni, Patrie, MRAP-ovi, Mi-171Sh ruski helikopteri – koji su opet potraživanje zaostalo od bivše države itd.).
Hrvati cijelu svoju povijest žive u suživotu sa našim sinjim morem. O toj brizi svakako svjedoči pozamašno izdvajanje od 50-tak milijuna eura za njene glavne zadaće – a to su mirnodopske ili različite od ratnih, civillne različite od vojnih. Nemojte vjerovati matematici, jer 50 milijuna u odnosu na više milijardi nije tako loše – moglo bi biti i gore. Za flotu HRM i obalnu obranu – nula kuna.
Koga to lažemo da smo pomorska država i da nam je stalo do mora?! Nije poznata ni jedna svjetska mornarica koja se primarno oprema za zadaće različite od ratnih-borbenih, jer za njih je to tek usputna epizoda.
Kod nas je na štetu mornarice došlo do zamjene teza pa se ista oprema sredstvima sa malim ili nikakvim borbenim sposobnostima i praktički bez značaja u slučaju rata.
Pogleda li se Dugoročni plan razvoja OS RH 2015 – 2024 on je i onakav, inicijalno, bio katastrofalan za HRM. Od planiranog je gora bila samo provedba, jer ni zapisani sitniš nije realiziran, prenosi za Obris.org, Zdravko Kardum; bivši zapovijednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH, viceadmiral u mirovini, o čijim razmatranjima možete više pročitati ovdje.
Sada, tehnički i tehnološki smo na dnu kace, to je bar jasno. Još manje smo svjesni i da smo mornaričku infrastrukturu doveli na jako nisku razinu. Nema znanja, nema tehnologije, nema inženjerskog umijeća, nema prateće industrije. Bože, oprosti nam ne znamo što radimo!
Za sve je odgovorna vlast i to što je veća razina – veća je i odgovornost. Što radi MORH i zašto su ministri zaštićeni kao plemenite zvijeri u šumi?! Možda upravo zato što sve čine kako bi udovoljili šefu umjesto da odgovaraju za svaku neutrošenu a odobrenu kunu, i za svaki planirani a nerealizirani projekt. Nažalost, oni su vojnici stranke/partije.
A stranke-partije i vlast bira narod, na izborima. Sada se opet nameće pitanje kako dalje, kako nas spasiti od nas samih? Kako shvatiti da stalno biramo iste, odnosno, krvne i/ili ideološke potomke tzv.crvene buržoazije (komunističkih elita bivšeg sustava), s lijeve ili s desne strane? Kako shvatiti da godinama biramo one koji postupaju mimo zakona i odgovornosti, otvoreno zastupaju i provode smanjenje suverenosti i interesa vlastite države i naroda, primjenjuju otvorene protukršćanske stavove, svjetonazor i takve zakone održavaju i/ili usvajaju. Rezultat toga je da država i narod u svim svojim segmentima odumire, a stanje HRM-a je samo ogledalo.
Trideseta godišnjica HRM-a je možda i krajnje vrijeme da se ovakvi trendovi preokrenu.
Nadu budi prije svega povratak HV-a u vojarne (Sinj, Varaždin, Pula, Vukovar), očekivana nabava i implementacija Dassault Rafale borbenih zrakoplova u MORH sustav, te skori dolazak UH-60M transportnih helikoptera. Međutim, 20.g. je proteklo zanemarivanja vojske i ulaganja u vlastitu sigurnost. Sada gledamo posljedice u obliku znatno narušene sposobnosti obrane, za otklanjanje kojih će vjerojatno trebati isto toliko vremena, a u međuvremenu molimo Boga – da se ubrzano naoružavanje okolnih država u zadnjih par godina (npr. Srbija, Mađarska) ne pokaže opravdanim…
