Znaš li draga Predsjednikova Kćeri, da je vojska tvog tate Željka Komšića, hrvatsku djecu ubijala eto tako. Iz daleka. Na ljuljačkama. Granatama im raznosila srca, jetre, kosti i bubrege
I da tvoj tata, nikada nije zatražio progon njihovih ubojica. A plaćen je za to.
I da svijetom priča kako ova djeca ubijena nisu. I kako njegova vojska nikad to nije…
Toj Slavnoj Vojsci tvog tate, draga Princezo naša, iz nekog razloga smetao je taj smijeh BH djece u Vitezu. Tvojih i naših sugrađana.
Iz nekog samo njima znanog razloga.
Kako se ti smiješ kad ideš na vrtuljak? Ili u grad? Ili si ga prerasla?
Daj pitaj tatu zašto su ih ubili.
Možda se nisu smijali kako pripisuje šerijat?
Možda su na sebi imali lančiće kakve džihad Armije BIH nije dozvoljavao?
I tko zna, možda bi, baš ti draga Predsjednikova Kćerko i pokojna Augustina, danas bi bile najbolje prijateljice. Možda bi se skupa smijale u Sarajevu danas , sutra, na nekom fakultetu. Građanskom. Na nekom Otvorenom Sveučilištu skupa plakale jedna drugoj na ramenu kad vas ostavi neki glupi dečko. Nesvjestan vaše ljepote.
Ali eto Augustine nema. I nećete biti prijateljice. I Velimir te nikad neće povući za šiške. Augustina je razlomljena. I zaboravljena. I Velimir je.
A možda Augustini US ambasada nametne i sankcije. Jer sjećanje na nju blokira.
Blokira našu Federaciju.
I OHR nam možda zabrani pravo na sjećanje na njih. Jer sve to blokira. I teret je.
Daj upitaj stvarno tatu, ako stigneš, zašto su ih babo i raja ubili, Prva Kćeri naše domovine.
Što su im djeca smetala. Daj upitaj ga. Zanima nas.
Vrijeme je da se to riješi reci tati. Da se Federacija odblokira. Da se pomirimo.
Da se računi sravnaju.
Izvor:poskok.info
