U Hrvatskoj je već odavno uvriježeno stajalište da je ustaški režim bio zločinački. I doista, NDH je bila kratkotrajna, ali brutalna epizoda u našoj povijesti, obilježena rasnim zakonima, logorima i progonima. Osuda tog režima danas je stvar opće kulture, što je i dobro – civilizirano društvo ne smije šutjeti o zločinima, bez obzira pod kojom su ideologijom počinjeni.
Međutim, ono što zabrinjava i što razotkriva duboku ideološku neravnotežu u hrvatskom društvu jest činjenica da slična osuda komunističkog režima – režima koji je vladao Hrvatskom više od četiri desetljeća i iza sebe ostavio stotine masovnih grobnica – i dalje nije prihvaćena ni u obrazovnom sustavu, ni u političkoj praksi, ni u javnom diskursu.
Zašto?
Komunistički režim u Jugoslaviji, a time i u Hrvatskoj, sustavno je progonio političke neistomišljenike, vjerske zajednice, seljake, intelektualce, emigrante. Poslije Drugog svjetskog rata uslijedili su Bleiburg, Križni put i masovna pogubljenja bez suđenja. Pod petokrakom su nestajale čitave obitelji, dok su u javnosti šutnja i strah postali jedina dopuštena valuta.
Danas, 30 godina nakon demokratskih promjena, u Hrvatskoj i dalje postoje dvostruki kriteriji. Dok su ustaški simboli zabranjeni i strogo sankcionirani, simboli komunizma – uključujući i petokraku pod kojom su izvršeni brojni zločini – slobodno se ističu na javnim skupovima, muralima, pa čak i svečanim događanjima pod pokroviteljstvom države.
Nevjerojatno je da se i danas relativizira zločin komunističkog režima uz opasne fraze poput “to je bilo potrebno za revoluciju” ili “bilo je grešaka, ali i pozitivnih stvari”. Nema pozitivnih strana kad je riječ o masovnim likvidacijama, totalitarnom upravljanju i dokidanju osnovnih ljudskih prava.
Zar žrtve nisu zaslužile barem istinu? Zar nismo dužni kao društvo jasno i bez relativizacije osuditi svaki oblik političkog terora, neovisno o ideološkom predznaku?
Ako ne raskrstimo s prošlošću, ostat ćemo njen taoc. Hrvatska mora prestati selektivno komemorirati povijest i započeti iskreno suočavanje sa svim totalitarizmima. Samo tako možemo izgraditi zdravo i slobodno društvo u kojem se zločini nikada više neće ponoviti – ni s lijeva ni s desna.
