Rezultati istraživanja Međunarodnog republikanskog instituta pokazali su da su od domaćih u BiH popularniji svjetski lideri. Erdoğana je na prvo mjesto stavilo 76 posto Bošnjaka, Putina 83 posto Srba, a Hrvati Bidena
Da nešto strukturno nije u redu s postdaytonskom BiH, pokazuje činjenica kako ta zemlja u proteklih više od četvrt stoljeća od objekta nije uspjela evoluirati u subjekt međunarodne politike, piše Jozo Pavković za vecernji.ba
Kažem – postdaytonska. Jer ono što je Bosna i Hercegovina i danas, kao krizno žarište Europe, više je rezultat međunarodnog intervencionizma nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma nego samog “slova Daytona”.
Takva BiH poligon je sukoba drugih zemalja. Zato je tviteraški sukob Irana i Izraela u Bosni i Hercegovini i oko nje iznenadio samo neupućene. Rijetko bi se u nekoj normalnoj, istinski suverenoj državi moglo dogoditi da jedno veleposlanstvo, u ovom slučaju iransko, iskoristi službenu objavu na Twitteru ministrice vanjskih poslova zemlje domaćina za uvrede na račun treće države – Izraela.
Naravno, ovaj diplomatski incident nije mogao proći bez odgovora, za koji se, opet na Twitteru, pobrinuo izraelski veleposlanik u Zagrebu. To što ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisera Turković nije reagirala na iransku zloupotrebu svoje objave također puno govori o “suverenosti BiH”. Iransko nediplomatsko ponašanje u BiH nije novost.
U BiH se konstantno sukobljavaju ili barem nadmeću i druge zemlje. SAD i Rusija gotovo bez prekida. Ukrajinska kriza samo je pojačala vidljivost tog sukoba. Ali godinama slušamo američke tvrdnje o ruskom malignom utjecaju u BiH, kao i kontraoptužbama iz Moskve da je BiH primjer kako SAD i ostatak Zapada u vlastitom interesu održavaju stanje zamrznutog sukoba.
Na sve se, naravno, nadovezuju i etiketiranja te optužbe tko su u BiH američki, tko ruski igrači. Sve se otvorenije i kinesko-zapadno nadmetanje lomi preko BiH, primjerice, u energetici. Ali nisu samo velike svjetske sile one koje se sukobljavaju u BiH. Hrvatska i Srbija imaju mnogo neriješenih pitanja pa se često spore i u BiH. Time pokazuju kako imaju prilično različite poglede i na budućnost cijele ove regije. Obje zemlje imaju i logično zanimanje za BiH jer su dva od triju konstitutivnih naroda u ovoj zemlji matično vezana uz Hrvatsku odnosno Srbiju.
Treći narod – Bošnjaci uporište traže u Turskoj, koja također neke svoje sporove s EU-om prelama preko BiH. Slučajno ili ne, BiH se našla u središtu spora EU-a i Turske oko migrantske krize. BiH je važan dio balkanske rute. Ovom rutom se migranti neko vrijeme intenzivno, a u manjoj mjeri i danas, prebacuju iz kampova u Turskoj prema EU.
Poput političara, i svjetski vjerski lideri pokušavaju utjecati na jačanje pozicije svojih vjernika u ovoj multikonfesionalnoj državi u kojoj se 97 posto njih izjašnjava religioznima.
Muslimani, katolici, pravoslavci i drugi očekuju veliku potporu od onih država i naroda s kojima ih veže ista vjera. Ovakvoj prisutnosti svjetskih i regionalnih sila pogoduje upravo unutarnja podijeljenost u BiH. Tu se, ovisno o nacionalnoj pripadnosti, javnost otvoreno svrstava na stranu tih igrača. Kao u nekom sportu. Zato su samo rijetke iznenadili rezultati istraživanja Međunarodnog republikanskog instituta (IRI) prema kojima su najpopularniji svjetski ili regionalni lideri Erdoğan i Putin.
Nije, dakako, popularnost tih i drugih lidera ista u cijeloj bh. populaciji. Nacionalne podjele i ovdje su itekako izražene pa je tako Erdoğana na prvo mjesto stavilo 76 posto bošnjačkih ispitanika, a Putina 83 posto Srba. Hrvati, čini se, nisu zadivljeni ni jednim stranim liderom, ali ipak, najveći broj njih prednost daje američkom predsjedniku Bidenu.
Hrvatima je (jedinima u BiH) Zapad svakako neusporedivo draži od Istoka bez obzira na to što zapadna politika pokazuje nedovoljno razumijevanja za hrvatsku poziciju i probleme u BiH.
Za razliku od stranih, domaći političari imaju poražavajuće rezultate. Gotovo polovina negativno se izrazila o svojim liderima. Apsurdno je da će isti ti ispitanici sutra kao glasači na izborima birati one za koje su u anketama rekli kako se ne slažu s njihovom politikom. Sve to samo potvrđuje kako je BiH zemlja apsurda i nesporazuma. I tijekom povijesti su Bosnom i Hercegovinom upravljale ili to pokušavale razne strane države.
Potporu svojoj opstojnosti uvijek je tražila negdje u Beču, Istanbulu, Berlinu, Washingtonu, Bruxellesu… Zagreb i Beograd jamci su joj Daytonskog sporazuma. Kao i tijekom stoljeća, stranci i danas upravljaju posvađanim narodima. Bošnjacima, Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini narodi i političari stotinama, tisućama kilometara dalje često su bliži od vlastitog susjeda ako je druge vjere i nacije. Dio međunarodne zajednice to zloupotrebljava.
Zato je BiH nerješiv problem. Kada bi se riješio, stranci bi u njoj izgubili utjecaj. A zašto bi ga se odrekli! Kada u nesređenoj državi sa stotinama zastava i ovakvim političkim sustavom mogu provoditi svoje političke, ekonomske, vjerske i druge interese. Sve pod maskom demokrata i mirotvoraca.
