PovijestDomovina

Zapamtite Vukovar! Heroji se nikad ne zaboravljaju!

Herojski otpor branitelja Vukovara slomljen je 18. studenog, kada srpska vojska ulazi u razrušenu bolnicu. Tada počinje teror.

14. studenoga 2019. godine Hrvatski sabor je izglasao dva nova državna blagdana poznata kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Oba državna blagdana slave se na isti dan, 18. studenoga.

Što obilježava Dan sjećanja na Vukovar?

Dan sjećanja na Vukovar obilježava spomen na pali grad i današnji simbol Domovinskog rata, koji je teško stradao, posebno u kolovozu 1991. 

Iako se Dan sjećanja na Vukovar tek slavi od prošle godine, odavanje počasti ljudima koji su dali život za njega i nezavisnost Hrvatske nalazi se duboko u nacionalnoj svijesti još od završetka rata. 

Pretpostavlja se da je od početka napada na Vukovar poginulo oko 3.600 vojnih branitelja i civila, iako se dan-danas ne zna za sudbinu njih preko dvjesto. Nekoliko tisuća završilo je u srpskim koncentracijskim logorima, dok se barem oko 22 tisuće iselilo. 

‘Vukovar – mjesto posebnog domovinskog pijeteta’

Prošle godine Dan sjećanja je započeo ispred Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar, što je uslijedilo povorkom do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata.  Na čelu Kolone sjećanja bili su hrvatski branitelji zajedno s članovima obitelji poginulih i nestalih. Nakon mise, mnogi su zapalili svijeće na mjestu masovne grobnice na Ovčari. Unatoč koronavirusu, mnogi su prošle godine bili u koloni sjećanja, a ove godine očekuje se još veći broj onih koji žele odati počast Gradu heroju i njegovim junacima.

Malo tko je odgovarao za zvjerske zločine u gradu, koji su hrvatski branitelji tri mjeseca herojski branili.

Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i njegovoj okolici počeli prije, kao datum početka bitke obično se navodi 25. kolovoza 1991., kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad s namjerom da taj grad zauzmu najduže za tjedan dana. No, hrvatski su branitelji, iako brojčano i po oružju deseterostruko slabiji, uspjeli izdržati gotovo tri mjeseca. Najkrvavija bitka u Domovinskom ratu trajala je 87 dana. Uvod u strašnu jesen dogodio se u svibnju 1991.-e. Dvanaestorica hrvatskih policajaca ubijena su u Borovu Selu. 

Pobunjeni Srbi iz okolnih sela ne gube vrijeme – naoružavaju  se i u ljeto kreću prvi napadi na grad. 

Tomislav Merčep i Blago Zadro bili su dvojac koji je u Vukovaru i Borovu Naselju okupio Hrvate spremne braniti svoj grad od četnika do zadnje kapi krvi. Velikosrpski plan bio je preuzeti Vukovar bez borbe, poput Belog Manastira još uoči ljeta 1991. godine ili eventualno u 2-3 dana očistiti ga od ‘ustaša’ do kolovoza mjeseca 1991. godine. I krenuti dalje u barbarsku rabotu sijanja smrti prema Osijeku i Vinkovcima, pa još dalje…

Agresor je bilo daleko moćniji i u ljudstvu i naoružanju. Jugoslavenska narodna armija i paravojne srpske snage –četnici i arkanovci – napadali su grad s kopna, iz zraka i s Dunava s više od 37.000 vojnika. U napadu je sudjelovalo i 700 tenkova, 500 oklopnih transportera, 428 komada artiljerije i brojno drugo naoružanje.
  
Iako ne postoje pouzdani podaci, prema hrvatskim procjenama, tijekom borbi je  poginulo oko 6000 neprijateljskih vojnika.

S druge strane, otpor je pružalo oko 2000 hrvatskih vojnika u opkoljenom gradu. Uz Hrvate, grad su branili i Srbi, Mađari, Rusini i drugi. Jedan od junaka bio je Francuz Jean Michel Nicolier, kasnije pogubljen na Ovčari.

Raspolagali su sa skromnim naoružanjem. Neprijatelj je računao da će otpor slomiti u tri dana, ali hrvatski branitelji herojski su odolijevali puna tri mjeseca. 

Obranu Vukovara i sprječavanje pada grada u ruke krvoločnih četnika i besprizorne velikosrpske JNA postavio je Tomislav Merčep.  Zapovjednik obrane Vukovara bio je Mile Dedaković Jastreb, vodio je legendarnu 204. vukovarsku brigadu. Nakon što je premješten u Vinkovce, obranu preuzima Branko Borković – Mladi Jastreb. Od ostalih – posebno se istaknuo zapovjednik obrane Borova naselja Blago Zadro koji je poginuo blizu Trpinjske ceste.

Tijekom bitke za Vukovar, pobunjeni Srbi, sa sjevera i juga pokušali su probiti obranu. Međutim, hrvatski su branitelji pod vodstvom Blage Zadre, na Trpinjskoj cesti uništili 30-ak tenkova i oklopnih vozila JNA. Zbog toga je i dobila nadimak “groblje tenkova”.

Nakon početnih neuspjeha, Generalštab JNA pregrupirao je snage. Obruč oko Vukovara početkom listopada sve više se stezao. Jedina veza s ostatkom slobodnog teritorija bio je tzv. Kukuruzni put – koji se držao do listopada. Početkom sloma obrane smatra se pad Lušca, kada je grad podijeljen na dva dijela. Zatim – padom Bogdanovaca pada i posljednji štit Vukovara. 

Na grad je na dan padalo više od 7 tisuća različitih projektila. Vukovarska bolnica pod svakodnevnim je granatiranjem, a liječnici i sestre rade u nemogućim uvjetima – na kraju bez struje, vode, hrane, lijekova. 

Herojski otpor branitelja slomljen je 18. studenog, kada vojska ulazi u razrušenu bolnicu. Tada počinje teror. Iz bolnice je na Ovčaru dva dana poslije odvedeno i pogubljeno 200 ranjenika, a među njima i 18-ero djelatnika bolnice. Ovčara je postala simbol sjećanja na sve grobnice i zločine – od Borova naselja do skladišta Veleprometa i drugih. U srpskim koncentracijskim logorima mnogi su mučeni, izgladnjivani, ubijani. A žene silovane. 

Ministarstvo branitelja raspolaže podacima koji govore o više od 1700 poginulih na hrvatskoj strani. Prognano je oko 22 tisuće ljudi. Hrvatska i dalje traga za 520 nestalih osoba s područja Vukovarsko-Srijemske županije. 

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button