Vlatka Vukelić s Hrvatskih studija komentirala je za Hrvatski glasnik odabir Vlade Republike Hrvatske da se hrvatskom Saboru predloži imenovanje Ivana Turudića Glavnim državnim odvjetnikom, prije svega jer je i ona bila izložena napadajima i difamaciji od istih struktura i medija koji su pokušali i još pokušavaju difamirati izbor Ivana Turudića za Glavnog državnog odvjetnika.
Evo što je profesorica Vukelić odgovorila na naše pitanje o prijedlogu imenovanja Ivana Turudića Glavnim državnim odvjetnikom.
“Komentiram slučaj, jer je medijska hajka na Ivana Turudića donekle slična onome što sam sama preživjela u tzv. “javnom prostoru”. Osnovna je razlika u tome što čovjek koji odlučuje o njegovu imenovanju očito ima puno jasniju viziju razvoja ili preustroja DORH-a, od ljudi koji su u ključnim trenucima odlučivali o mojoj kandidaturi, govori Vlatka Vukelić.
Prije svega, uopće kandidirati se na ovo vrlo zvučno i vrlo neugodno mjesto nije lako. Pogotovo ako ste konformist, imate dovoljno dobru reputaciju u struci i ekonomski ste nezavisni. Međutim, ako se već odlučite za djelomičnu promjenu karijere, koja velikim dijelom postaje politički menadžerska, morate imati dovoljno snažan motiv. To može biti zamolba da se sustav za koji aplicirate konačno uredi, ideja da nam koruptivne radnje ne “otkrivaju” novinari putem svojih čudnih kanala, već struka operativno i kadrovski osposobljena za te akcije.
Od svih kandidata prijavljenih za glavnog državnog odvjetnika, koliko razumijem, jedini je Turudić hrvatski dragovoljac. Time je ujedno i ortodoksni predstavnik onoga što suvremena RH jest i na čemu je ista stasala. Da je ovo apliciranje za neko “obično” radno mjesto, već sama ta činjenica dala bi mu prednost pri zapošljavanju. Također, od prijavljenih, a da je ikada zaživio zakon o lustraciji, dio kandidata bio bi diskvalificiran. U tom smislu, Turudić zaista predstavlja institucionalni odmak od svih službi bivšeg političkog sustava iz kojega je RH ratom izašla.
Osim toga, u javnim je nastupima istaknuo svijest o važnosti ove funkcije, koja nije još jedna birokratska funkcija u nizu, kojoj radno vrijeme nije od 8 do 16 i gdje će ključne odluke potencijalno ugroziti njegove dosadašnje dobre odnose s pojedincima. Mediji koji Turudića difamiraju imaju svoje uređivačke agende i upravo bi njihove vlasničke i upravne strukture također bile stvar prošlosti za Republiku Hrvatsku da je zakon o lustraciji zaživio. Na ovaj proces gledam kao na prvu pravu šansu novog hrvatskog istražnog sustava. Nadam se da će uspjeti, naglašava dr.sc. Vlatka Vukelić.
