Dvostruka mjerila hrvatske javnosti
Vijest o noćnom uhićenju Melita Vrsaljko – zbog vožnje pod utjecajem alkohola(ivjerojatno i određenih narkotika jer je odbila testiranje na droge), bez vozačke dozvole i s ugašenim svjetlima – izazvala je kratkotrajnu nelagodu, ali nimalo iznenađenja. U društvu u kojemu su kriteriji javne osude fleksibilni, a moral selektivan, takvi se događaji brzo pretvore u fusnotu.
Ne treba se, uostalom, pretjerano brinuti ni za samu Vrsaljko. Poslovi koji se danas rade u ime „borbe za istinu“ često traže određenu vrstu duhovne anestetike. Savjest se ne da uvijek utišati argumentima; nekima su za to potrebni jači stimulansi. Ta tvrdnja, naravno, ostaje u sferi javne percepcije i ironije, a ne sudskog zapisnika.
Sličan obrazac već smo gledali. Sjetimo se Hane Samaržija, nekoć medijske zvijezde i miljenice kolumni. U vlastitom tekstu opisala je epizodu koja je, umjesto hrabre ispovijesti, javnosti zazvučala kao groteskna samodiskvalifikacija – uključujući i Dalibor Matanića. Kad su reakcije izmakle kontroli, pokušaj preusmjeravanja rasprave na ideološki teren nije urodio plodom. Podrška je izostala, a Samaržija je nestala s naslovnica.
No, nestanak iz medijskog prostora ne znači i pad. Dapače. Ista je osoba izabrana za asistenticu–doktorandicu na projektu Hrvatske zaklade za znanost, uz jednoglasnu odluku povjerenstva. Svaka sumnja u proceduru i nepotizam, rečeno nam je, znak je krivog svjetonazora. Sustav, barem za odabrane, funkcionira besprijekorno.
U tom svjetlu, budućnost Melite Vrsaljko ne treba promatrati pesimistično. Hrvatsko novinarsko društvo, kakav fakultetski angažman ili mirna institucionalna niša – opcija ne manjka. Uostalom, riječ je o o do njih nagrađivanoj novinarki, s ”pravim referencama” i pravim krugovima.
Za usporedbu, zamislimo da se u istoj situaciji našao Krešimir Rotim. Reakcija bi bila trenutačna i neumoljiva: medijski linč, institucionalne osude, društvena izolacija. U takvom scenariju ne bi se govorilo o „ljudskom posrtaju“, nego o trajnoj diskvalifikaciji. Razlika nije u djelu, nego u imenu.
Zato, ne brinite za Melitu. Povijest nas uči da će ovaj nakaradni sustav znati prepoznati svoje. Kao što je prepoznao i Hanu – sunce naše javne scene, koje se samo privremeno sklonilo iza oblaka.
Izvor:Ivan Pokupec
