Na otvaranju spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Draži Mihajloviću, pjevale su se četničke pjesme, nosila četnička obilježja i natpisi, a iako je postavljen bez dozvola, nije bilo hapšenja, vezanja lisicama i privođenja prekršajnom sucu!
Četnik Draža Mihailović jedan je od najvećih zločinaca europske povijesti u 20. stoljeću, a njegove postrojbe provele su genocid nad Hrvatima i Muslimanima u Drugom svjetskom ratu. Danas je u Srbiji i Republici Srpskoj posve rehabilitiran, kao i cijeli četnički zločinački pokret.
Srpski vojnici i četnici, ponegdje uz sudjelovanje srpskoga civilnog pučanstva, su samo u travnju 1941. poubijali preko 300 osoba hrvatske i muslimanske pripadnosti. Pritom je ključno to, da su ti zločini počinjeni prije nego što je u NDH pala ijedna srpska žrtva!
Međutim, ovi se zločini u hrvatskoj historiografiji sustavno prešućuju. Kad se održavaju komemoracije u sjećanje na ove žrtve, demokratski mediji o tome obično ne kažu ni riječi. Cilj prešućivanja je potpuno jasan: daljnje nametanje teze da su ustaše prvi počeli vršiti zločine i teror nad Srbima, i to bez ikakva povoda.
1941. Srbi digli ustanak protiv hrvatske države
Tko sumnja u tu dogmu, automatski će dobiti etiketu „revizionista“. Tako, primjerice, dr. Ivo Goldstein i Slavko Goldstein pišu: „Tijekom posljednjih desetak godina revizionistička je historiografija u Hrvatskoj razvila tezu da su 1941. Srbi digli ustanak protiv hrvatske države i da su ustaške represalije bile izazvane tim ustankom. No, za takve tvrdnje nema dokaza, jer su događaji od travnja do početka kolovoza 1941. tekli upravo obrnutim slijedom.
Dijelovi jugoslavenske kraljevske vojske u raspadu izvršili su:
- u Bjelovaru od 9. do 13. travnja 1941.godine dvadesetak pojedinačnih ubojstava vojnika i građana hrvatske nacionalnosti, a
- na povlačenju iz Mostara ubili su 25 mještana Čapljine i okolice,
- četiri seljaka u selu Cim te spalili više desetaka kuća u selima Cim i Ilići pokraj Mostara.
Međutim, to su zločini izoliranih dijelova poražene vojske, a sličnih u to vrijeme, pa ni 3,5 sljedeća mjeseca više nema, te se ne može govoriti o ustanku protiv hrvatske države. Prvi masovni zločin, sada, pak, četničkih pristaša nad Hrvatima, dogodio se u Lici 28. srpnja 1941. godine, kada je u Brotnji pokraj Srba ubijeno 37 Hrvata iz obitelji Ivezić“.
Goldsteini, dakle, priznaju da su prije zločina nad Srbima izvršeni zločini nad Hrvatima, no tezu da je bilo riječ o ustanku protiv hrvatske države odbacuju uz obrazloženje da se radilo o zločinima „izoliranih dijelova poražene vojske“ te da sličnih zločina „u to vrijeme, pa ni 3,5 sljedeća mjeseca više nema“.
U Beogradu podignut spomenik organizatoru četnikih zločina generalu Draži Mihajloviću
Na otvaranju spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Draži Mihajloviću, pjevale su se četničke pjesme, nosila četnička obilježja i natpisi, a iako je postavljen bez dozvola, nije bilo hapšenja, vezanja lisicama i privođenja prekršajnom sucu! U Srbiji se tako na neki način slave pokolji četnika, a njihov čelnik Draža će vjerojatno u skorijoj budućnosti biti proglašen svecem od strane SPC-a. To je sasvim jasno!!!
Draža Mihajlović, komandant Kraljevske vojske u otadžbini, osuđen je 1946. godine na smrt zbog ratnih zločina i kolaboracije s nacističkom Njemačkom, nakon čega je strijeljan.
Istodobno, nas se za pjesme zatvara.
Iako, nikad niti jedna naša vojska nije recimo ratovala po Srbiji.
Za razliku od ovih antifašista koji su klali po Hrvatskoj.
Temelj svih laži Velikosrpske politike uvijek je počivao na dva stupa
Prvi stup je vječito naricanje o ugroženosti Srba od okolnih naroda, ponajviše Hrvata, ali nedavnoj prošlosti i Albanaca, Bugara, Crnogoraca, Bošnjaka, Nijemaca i drugih.
To je naravno podrazumijevalo i brojne laži u preuveličavanju, čak i izmišljanju, brojnih genocida i zločina koji su, prema velikosrpskim lažima, bili počinjeni nad Srbima u 20. stoljeću.
Drugi stup je civiliziranom svijetu nepoznati barbarizam, brutalnost i krvoločnost u pokušajima širenja granice Srbije, koja je bila praćena u cijelom 20. stoljeću brojnim ratovima, ubijanjima, propagandno-psihološko torturom, etničkim čišćenjima i povijesnim lažima. To je rezultiralo brojnim zločinima nad Hrvatima, Albancima, Bošnjacima, Nijemcima, Crnogorcima i drugim narodima.
Velikosrpsku zločinačku ruku hrvatski narod je kroz cijelo 20. stoljeće osjetio u I. svjetskom ratu, prvoj kraljevoj Jugoslaviji, II. svjetskom ratu, boljševičko-velikosrpskom genocidu nakon II. svjetskog rata, drugoj komunističkoj Jugoslaviji i Domovinskom ratu.
Ovaj zloćudna politika, kombinacija žrtve-nasilnika, ostala je u srbijanskoj politici prisutna cijelo 20. stoljeće, a svoje otvoreno lice pokazala je u brutalnoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u Domovinskom ratu. Bilo je to samo ponavljanje i kulminacija svega onoga što smo slušali kroz cijelo 20. stoljeće, a sasvim otvoreno lice pokazano je kada je ‘srbijanski izabrani vožd’ – Slobodan Milošević – krenuo u blitzkrieg potpunog osvajanja i etničkog čišćenja Hrvatske 1991. godine.
Planovi ove šovinističke srbijanske politike, koja i danas živi u srbijanskoj politici predsjednika Aleksandra Vučića i njegovih trabanata, bili su spriječeni samo zahvaljujući izuzetnoj hrabrosti i junaštvu gotovo golorukih dragovoljaca u obrani Hrvatske, te ključne i strašne 1991. godine.
Još danas veliki broj živih pamti strahote koje su četnici i komunisti (JNA) počinili u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu…ništa se promijenilo nije od 1941. godine, a ista retorika iz Beograda i SPC-a dolazi svih godina do danas.
Valerijanov memorandum i Homogena Srbija žive u Srbiji do današnjeg dana.
