Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba i predvodnik platforme Možemo!, nakon gotovo četiri godine vlasti pokazuje obrazac ponašanja koji sve više vrijeđa inteligenciju građana: sustavno izbjegavanje javnih sučeljavanja i odgovornih debata. Čovjek kojem je ovo bio prvi „pravi posao“ u četrdesetoj godini, a kojem građani isplaćuju plaću iz svojih džepova, nije se udostojio pojaviti ni na jednom ozbiljnom predizbornom sučeljavanju.
Ovaj obrazac nije nov. Od početka mandata, gradska uprava na čelu s Možemo! ignorira novinarske upite, na kritike reagira s višemjesečnim zakašnjenjem ili ih jednostavno prešućuje. Transparentnost, kojom su nekad mahali kao ključnim načelom, sada je gotovo iščezla iz njihova političkog vokabulara.
Posebno je simptomatično što Tomašević, čija je politička karijera izrasla iz nevladinih udruga koje su desetljećima promovirale demokraciju i participaciju, sada izbjegava upravo one mehanizme na kojima počiva odgovorna vlast: sučeljavanja, javne rasprave i otvorene odgovore na konkretne prozivke. Primjeri sučeljavanja koja je odbio, ne samo u ovoj kampanji, već i tijekom mandata, sve su brojniji.
I dok Možemo! ustraje na retorici o borbi za javni interes, građani sve češće svjedoče praksi zatvorenih procesa, sporih odgovora i, kako neki tvrde, dvostrukih standarda. Bilo da se radi o upravljanju gradskim tvrtkama, imenovanjima kadrova ili neispunjenim predizbornim obećanjima, dojam zatvorenosti i arogancije polako zamjenjuje početni idealizam koji ih je doveo na vlast.
Tomašević je, u stilu boljševičkih političkih škola iz prošlog stoljeća, slobodu govora i demokraciju zadržao samo za sebe i svoje – dok drugim političkim opcijama i građanima koji ga kritiziraju ne pokazuje ni minimalan interes za dijalog. Dok je bio aktivist, borio se za transparentnost. Danas, kad ima moć, transparentnost je zamijenjena ignoriranjem, a obećanja reformi pretvorena su u grube kadrovske i financijske kalkulacije.
Zagreb, kao glavni grad države, zaslužuje vlast koja ne bježi od svojih građana. Građani koji su 2021. godine birali promjene danas imaju pravo tražiti odgovornost, istinu i jasne odgovore – bez PR-ovskog muljanja i bez zaštite privilegirane medijske elite.
