Gospodarstvo

TKO SU KRIVCI ZBOG KOJIH JE HRVATSKIM GRAĐANIMA OTUĐENO 340 MILIJUNA KUNA?

Nezavisna zastupnica u Hrvatskom saboru Karolina Vidović Krišto u svojoj najnovijoj objavi na Facebooku osvrnula se na troškove za građane Hrvatske u slučaju INA-e. Njenu objavu prenosimo u cijelosti:

”Dobila sam odgovor Vlade na moje zastupničko pitanje o troškovima u slučaju INE-e, koji su do sada nastali za hrvatske građane, a koji uopće nisu smjeli nastati. Ovo što ću iznijeti je krunski dokaz nesposobnosti ali i zlonamjernosti ljudi koji Hrvatskom upravljaju, u ovom slučaju premijera Plenkovića, ministara Ćorića i Marića. Ova trojka je odgovorna da je 340 milijuna kuna otuđeno od hrvatskih poreznih obveznika.Riječ je o troškovima arbitraže u Ženevi, stanju arbitraže u Washingtonu te angažiranju savjetničke kuće „Lazard“ da procijeni vrijednost INE.Sjećamo se kako je svojevremeno bilo prijedloga da predstavnici Vlade pokušaju s predstavnicima MOL-a iznaći rješenja koja će donekle biti prihvatljiva za obje strane. Ali to je od kontroliranih medija bilo proglašeno činom veleizdaje.Prije nego što upoznam javnost o iznosima poreznih sredstava koje Vlada okolo razbacuje za postupke koji su bezizgledni od samog početka, treba podsjetiti da je INA došla u mađarske ruke postupcima pokojnog Ivice Račana, Ljube Jurčića, Stipe Mesića i Ive Sanadera, koji su za smiješnu cijenu prodali pola INE mađarskom MOL-u, a taj je postupak od 2003. godine bio netransparentan, te je MOL, u odnosu na svoje vlasničke udjele, imao nerazmjerna prava upravljanja INA-om.Međutim, nama, hrvatskim građanima, nije kriv MOL, jer MOL nije izvršio desant na INU te nam ju oteo, već su korumpirane strukture u Hrvatskoj INU, možemo reći, MOL-u – darovale. Koji je pak motiv za štetan posao kojeg su počinile vlade Račana, Sanadera i sada Plenkovića? Ako slijedimo zdravu logiku, onda postoje dvije mogućnosti, prva je neznanje i nesposobnost, a druga, korupcija, i to širokog spektra.Predstavnici hrvatske vlade čine štetu Hrvatskoj u kontinuitetu, od 2003. i 2009. kada se INA prodavala, sve do danas.

Sjetite se samo štetnih postupaka ove Vlade, Plenkovićevog i Ćorićevog ugovora o preradi nafte u MOL-ovim rafinerijama, što je izravni udar hrvatskom gospodarstvu i hrvatskim rafinerijama. Takve štetne odluke protiv hrvatskog gospodarstva nitko normalan ne može opravdati, ni razumjeti, ali to u Hrvatskoj prolazi nezapaženo, bez ikakvih posljedica. Hrvatska vlada hladnokrvno donosi iracionalne odluke, kompromitira Hrvatsku kao pouzdanog partnera, i nanosi ogromnu štetu hrvatskim građanima. Umjesto da se s MOL-om, kad je bilo izgledno da ćemo izgubiti arbitraže, postigne dogovor, Plenković je inzistirao na nastavku arbitraža. Rezultat toga je da će Hrvatska za troškove arbitraže i procjene platiti 340 milijuna kuna, a već je s računa hrvatskih građana, to jest iz državne riznice, isplaćeno 317 milijuna kuna.Taj isplaćeni novac nikakvu korist Hrvatskoj nije donio, te za taj izgubljeni iznos odgovornost snose isključivo Plenković, Ćorić i Marić, koji, osim što su kao što vidimo dokazano nesposobni, isto tako evidentno ne poznaju elementarne poslovne procese.Kad idete u arbitražni postupak onda od odvjetnika koji će pratiti taj postupak zatražite procjenu uspješnosti. A kod ovako velikog i važnog procesa zatražite i mišljenja međunarodno afirmiranih stručnjaka.Taj pred-proces koji je bio neminovan koštao bi ni pola posto od onoga što je Hrvatska dosada platila.Najgroteskniji i najbesmisleniji je, pak, čin da je Hrvatska angažirala međunarodno afirmiranog savjetnika (plaćajući ga 67 mio. Kuna) koji treba procijeniti koliko vrijedi MOL-ov poslovni udio u INI.To ću plastično objasniti. To je kao kad želite kupiti kuću, te bez da pitate vlasnika date napraviti procjenu koliko kuća vrijedi. I onda dođete vlasniku i pokažete mu koliko kuća vrijedi, a on Vas blijedo pogleda i kaže – ali ja hoću trostruko više.Profesor Ćorić bi trebao znati da pojedinu vrijednost određuje ponuda i potražnja na tržištu. Naručivati studiju, u čiji proces nije uključen vlasnik, u ovom slučaju MOL, je smješno i neozbiljno te bacanja novca poreznih obveznika.Kako imamo pravosuđe koje služi samome sebi, mi građani moramo šutke plaćati nesposobnost ali i zlonamjernost hrvatskih vladajućih moćnika. Ne smijemo zaboraviti tko se sve obogatio na privatizaciji INE, tko su sve, na primjer, bili odvjetnici s hrvatske strane u procesu privatizacije, te koje su iznose ti odvjetnici uprihodili. Koju korist je Hrvatska imala od rada tih pravnih savjetnika, tko su ti ljudi, jesu li birani po svom znanju ili po podobnosti i vezama?

Mi i danas ne znamo tko su bili pravni savjetnici 2009. i koje su iznose uprihodili, kao što ne znamo koliko smo platili pravne savjetnike u arbitraži u Ženevi. Pravni savjetnici ne smiju služiti za ispostavljanje masnih računa, a da pri tome nemaju nikakve odgovornosti za svoj rad. Oni moraju odgovarati za rezultate te prethodno dati procjenu uspješnosti i rizika, a uobičajeno je da imaju i policu osiguranja za počinjene greške. To je međunarodni standard. Zašto te zaštitne mehanizme hrvatska Vlada nije koristila? Ovdje je nedvojbeno riječ o nanošenju štete državnom proračunu bez razumnog motiva. Jer, čemu služi na primjer izrada procjene koja se trenutačno radi. Ona nema nikakvu vrijednost za pregovore o otkupu poslovnih udjela od MOL-a. Ona služi samo kao markentiški trik za javnost kako bi se stekao dojam da vlada tobože nešto poduzima za hrvatske interese. Ovo je klasična zlouporaba i nesavjesno postupanje koje nanosi ogromnu financijsku štetu Hrvatskoj. Ovu zlouporabu bi naravno trebalo kazniti.

Ne-kažnjavanje zlouporaba, pak, dovodi do urušavanja pravnog poretka kojemu svjedočimo, i sustavnom padu standarda, kojemu također svjedočimo.Jer, da pravosuđe radi posao za koje je plaćeno, onda uopće ne bismo imali slučaj INA-MOL, niti bi bilo arbitraža. Nas tek čeka udarac s arbitraže iz Washingtona, gdje je moguće da Hrvatska izgubi arbitražu, a poznavatelji prilika me upozoravaju da će iznos koji će Hrvatska morati u tom slučaju platiti, biti četiri i pol milijardi kuna.Zaključno, s dosada isplaćenih 317 milijuna kuna mogli smo obnoviti nekoliko bolnica ili kupiti toliko medicinske opreme da prepolovimo liste čekanja za magnetsku rezonancu ili za CT preglede.Činjenice da smo INU prodali ispod cijene, da hrvatsku naftu ne prerađujemo u hrvatskim rafinerijama, a Vlada dodatno vodi procese koji su od početka izgubljeni, jesu dokazi da vladajuće kaste rade za svoje interese, ali i da nanose ogromnu štetu hrvatskim građanima.Za ovakvu vrstu afere kompletna Vlada bi morala odstupiti, a odgovorni kazneno odgovarati.Djeca komunizma koja vladaju Hrvatskom misle da će im vječito prolaziti ista metoda korupcije, koju onda putem medija i pravosuđa zataškavaju, a sve to plaćaju hrvatski građani.Grdno se varaju!Hrvatska je članica Europske unije.

Mi imamo pravo živjeti u državi funkcionalne vladavine prava u kojoj se zakoni poštuju, i nikakva nesposobna i netransparentna kasta nam to pravo ne će uzeti. Njihove prokušane metoda da galamom, vrijeđanjem i medijskom diskreditacijom skrivaju svoje lopovluke kada ih se suoči s istinom, više ne će proći. Na argumentirana pitanja se u pristojnom svijetu daju argumentirani odgovori, a ne floskule kao „govor mržnje“ i ostale demagoške doskočice. Vrijeme polaganja računa dolazi, i Hrvatska će biti europska, civilizirana i pravedna država. To je naše pravo. Hrvatski narod je stari europski narod i ne će nikome dopustiti da ga sustavno obespravljuje!

Prava koja imaju drugi narodi u EU, ima i hrvatski narod”. navodi Vidović Krišto u svojoj objavi.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button