Iako je posve prirodno u fokusu javnosti naglašen interes na rezultat talijanskih izbora, te na projekcije i očekivanja od nove pretpostavljene pobjedničke većine Giorgie Meloni, prije svega u talijanskom okruženju, ali i u cijeloj Europi s obzirom na realnu moć Italije, mislim da su u događanjima oko izbora u Italiji za europske narode, pa i hrvatski narod, važnije neke popratne pojave, nego tko će sastaviti talijansku vladu. piše novinar i bivši urednik Budnice Marko Ljubić .
I, vrlo, vrlo zabrinjavajuće popratne pojave.
Naglašavam da su te popratne pojave posebno važne hrvatskom narodu, s obzirom da se u BiH za nas održavaju neusporedivo važniji izbori od talijanskih, a posljedice pojava oko talijanskih izbora imaju isti izvor ili izvore, odnosno uzročnike kao i oko izbora u BiH.
Predsjednica Europske komisije, Njemica Ursula von der Leyen, osoba s delegiranim, prenesenim, time i ograničenim legitimitetom iz država članica EU za obavljanje zajedničkih poslova država i nacija članica, doslovno je uoči talijanskih izbora zaprijetila talijanskom narodu da pazi što radi, napomenuvši da EK ima odgovarajuće alate ukoliko se nova talijanska izabrana vlast bude ponašala obrascem Poljske i Mađarske, konkretno, ukoliko izaberu desnicu na čelu s Giorgiom Meloni.
To je nečuveno, drsko, samoubilački sa stajališta ideala na kojima je nastala EU i izrazito ozbiljan poziv vladama, parlamentima i narodima članica EU da zastanu i razmisle – kamo to vodi.
Tko su ljudi koji si prisvajaju takvo pravo i koga predstavljaju?
Što im je namjera i cilj?
Centralni Dnevnik HTV-a talijansku pobjednicu Giorgiu Meloni proglašava “najopasnijom ženom Europe”.
Zašto?
Zato što favorizira tradicionalnu obitelj, što ističe da je žena, majka, kršćanka i Talijanka?
Zato što kao i milijuni ljudi vidi da je prvotni ideal Europske zajednice pretvoren i izrastao u potpuno autonomnog i vrijednosno suprotnog mastodonta EU, čije realne prednosti narodima Europe guše podmukle pozadinske agende, sa stotinu tisuća birokrata u nepreglednim hodnicima, oko kojih se okupljaju desetine tisuća lobista s milijardama špekulativnog novca, samog po sebi negacije stvaralaštva i razvoja, kojima treba politička moć i lažni legitimitet upakiran u ideale slobode, za upravljanje svijetom i nadzor uz potpunu kontrolu svega ljudskog i kreativnog.
Nakon latentnih pokušaja pacifikacije, u biti preidentifikacije, pa se kao žena, majka, kršćanka i Talijanka – ne slaže s tim.
Što ima izborno europskije i sveobuhvatnije od biti žena, majka, kršćanka i Talijanka u Europi?
Ništa realno i stvarno. Ni dobro.
I zbog toga uživa potporu talijanskog naroda, kao i poljska i mađarska vlast, njihovih naroda.
Tko je opasniji?
Gospođa von der Leyen, koja neuvijeno, pod pritiskom špekulatnstkih lobija pokušava oteti Mađarskoj sedam milijardi eura jer Orban i njegov narod ne žele prihvatiti nasilnu redefiniciju obitelji, ljubavi, sexa, čovjeka, ali i kršćanske Europe pod valom umjetno izazvanih ilegalnih migracija i invazijom pretežito muslimanskih naroda ili Giorgia Melani koja nikome ne nameće ništa, a u svemu što je istaknula u svojim političkim porukama jasno zagovara temeljne vrijednosti europskih naroda?
Tko je opasniji za europske narode, jer nema Europe bez autentičnih joj naroda, talijanska pobjednica “žena, majka, kršćanka, Talijanka” ili administrativka Von der Leyen, koju su zaposlili u ime naroda EU, dakle i Talijana, na poslovima ostvarivanja zajedničke koristi, a ona se bavi delegitimizacijom državnih rukovodstava Poljske i Mađarske zbog tzv. deficita demokracije u kojem se nakon javnog sukoba oko LGBT+ prava i odnosa prema ilegalnim migrantima, u zadnji trenutak kao pokriće ubacila borba protiv korupcije?
Nakon čitavog niza utemeljenih sumnji u vjerodostojnost same EK, pa i gospođe Von der Leyen oko antipandemijskih politika i rješenja, dokumentiranih sumnji u pogodovanje velikim farmaceutskim kompanijama, nakon sve jasnijeg suočavanja s prilično pogubnim i neodgovornim pristajanjem na američko-britanske, za Europu često samoubilačke uvjete rata protiv Rusije, malo tko, kome je istinski stalo do ideala Europe ne bi trebao zastati suočen s ovom drskom porukom Italiji.
I upitati se – je li to što gledamo, čemu svjedočimo, Europa koju smo željeli, i, je li takva Europa, koju promiče EK i njena predsjednica Von der Leyen instrument i okvir ostvarivanja naših ciljeva ili svakim danom sve više postaje nelegitimna sila koja narodima Europe nastoji svojim “alatima” nametnuti sve, od identiteta, do načina života?
To su sudbinska pitanja.
Jer, arbitrirati o “demokratskom deficitu” državama i narodima Europe, a kao pudlice ponizno stajati pred američkim predsjednikom Bidenom, koji bi morao osobno biti ključni izraz izbornog legitimiteta američkog naroda, a višestruko pokazuje kao neki dan u UN, da doslovno nije u stanju brinuti sam o sebi, s teškim ispadima mentalne dezorijentacije, a ne postaviti si pitanje – kako takav čovjek može obavljati posao najvišeg mogućeg psihofizičkog intenziteta, kao što je efikasno i odgovorno upravljanje SAD-om, a na temelju američkog realnog utjecaja na svijet i Europu, tko upravlja današnjim svijetom, opasan je raskorak.
Ima li nečega strašnijega i pogubnijega za demokratske ideale od toga da čovjek kome je nacija izborima dala povjerenje, nije u stanju ni minimalno skrbiti o sebi, a predstavlja ga se cijelom slobodnom čovječanstvu kao vođu i zaštitnika?
Većeg realnog uporišta za sumnju u demokratski deficit – nema.
Ti raskoraci su opasni, a ne žena, majka, kršćanka i Talijanka.
Utoliko opasniji što, s jedne strane i zadnje budale vide da su tu deklarirani ideali i vrijednosti u potpunoj suprotnosti s onim što vidimo, a s druge strane, jednako i više, taj raskorak pogoduje suprotstavljenim silama i siledžijama, kao Putin, ali i čitav niz drugih anarhističko-revolucionarnih, totalitarističkih skupina diljem Europe, koji svoje ciljeve i interese pakiraju kao model spašavanja od tako, očito, posrnulog Zapada i nastranosti koje moćne oligarhije s tog zapada plasiraju i nameću kao ideal slobode i civilizacijskih vrijednosti preko ljudi koji ne mogu skrbiti sami o sebi. I bezbojnih birokrata koji ne smiju reći da vođa nije u stanju sam izići iz dvorane u kojoj je pod Bog zna kakvim stimulansima održao “govor”.
Cijela Europa je na granici strpljenja s dezorijentiranim ukrajinskim predsjednikom Zelenskim, koji je svojim nad-moralističkim i krajnje štetnim lekcijama državama i narodima, gotovo posve potrošio simpatije prema žrtvi i hrabrosti svoga naroda, postavljajući se stupidnim izjavama u poziciju svjetskog lidera koga se mora slušati bez pogovora i koji krvlju svoga naroda prolivenu za slobodu plaća nastranosti svojih mentora, a paralelno s tim dnevno iskaču, upravo ispod agende borbe protiv Putinizma, nevjerojatno opasne i izopačene, odavno neskrivene poruke i ciljevi iz tih redova.
To je već postalo gadljivo, u najmanju ruku gadljivo kao što su Vučićeve suze za “srpskom decom” u nastojanju obračuna s Hrvatskom, koja je odmakla svjetlosnu godinu ispod dometa tih šapa.
Odgovorni ljudi, čije funkcije bi morale biti bar minimalni izraz standardizirane odgovornosti, morali bi razmisliti o posljedicama takvog ponašanja i takvih politika.
Jer, upravo taj siloviti raskorak i podmuklo nametanje neprirodnih, nelegitimnih, a često i izopačenih antivrijednosti, uz prisilu i prijetnju zajedničkim “alatima” razara načela civilizacije Zapada više nego sve Putinove rakete.
To je odavno potpaljena bomba pod Europom s tinjajućom, ali neumitnom razornom snagom.
Daleko razornijom i opasnijom nego cijeli komunistički blok i epohalno nasilje pod kojim su stradali desetine milijuna ljudi, ali, nisu ubijeni ideali i temeljne vrijednosti.
Niti ih je ikada ijedan porobljivač i osvajač mogao ubiti.
Jer, duh čovjeka nikada nisu mogli ubiti vojnici, porobljivači, topovi i tenkovi, niti gulazi i Goli otoci.
Takvi su mogli slomiti jednoga čovjeka, ali, upravo uz njega i s njim, čeličio se duh stotina drugih, kojima su njegove patnje bile obveza.
I danas tome svjedočimo u Ukrajini.
Rusija može porušiti, okupirati ili slomiti dio Ukrajine, protjerati milijune ljudi i ubiti desetine tisuća, no, upravo s tim postiže kontraefekt i izaziva neraskidivu integraciju ukrajinske nacije.
Tu integraciju može samo ugroziti Zelenski zalažući tu integraciju u pozi svjetskog samoproglašenog lidera za potrebe perverznih sjena, na koje svatko tko vidi snimku dezorijentiranog Bidena ili pročita poruke još dezorjentiranije Von der Leyen mora sumnjati. Nikako Putin ne može razoriti tu integraciju.
Ubijeni ljudi, porobljeni narodi i neuništivi san koji uskrsava na smrti i patnji su u temeljima slobode europskih naroda i jamac opstanka i razvoja slobodnog duha tih naroda.
Zato je katastrofalna greška upravo u ime te slobode nametati narodima vrijednosti, koje su u opreci s njihovim duhom. Ne može se narode svijeta pozivati na žrtvu za opstanak i ideal slobode ukrajinskog naroda, a istovremeno grubo u ime toga načela osporavati i prijetiti slobodnoj volji talijanskog, mađarskog, poljskog ili hrvatskog naroda u BiH.
U takvim okolnostima mogu trenutnu nadmoć i prednost imati sile koje nameću takve raskorake, ali, konačan ishod je uvijek na strani naroda koje se nastoji zatrti.
Ili, preimenovati.
Iskreno se nadam da isključivo zbog vlastitih iskustava to ima na umu baš svaki Hrvat u BiH i da će tu samosvijest demonstrirati u nedjelju pred sobom i pred očima ” skrbnika” koji mu desetljećima nameću i strahove, i uzore, i rješenja, a u biti vraćajući ga u okvire neoosmanizma.
Hrvatski narod tom raskoraku svjedoči od proglašenja legitimne neovisnosti, a u BiH je doslovno izložen nestanku utjecajem, odlukama i pritiscima promotora demokracije i slobode. Ti raskoraci postaju sve bolniji, zagovaratelji sve opasniji a sljepoća na to što vidimo i što na nas materijalno utječe sve razornija, do prijetnje smislom i opstankom.
Zato je krajnje opasno slušati u Dnevniku državne, hrvatske nacionalne televizije da je buduća talijanska predsjednica vlade Giorgia Meloni “najopasnija žena Europe”, jer, Europa kojoj je volja talijanskog, mađarskog, hrvatskog ili poljskog naroda po definiciji opasna, nije Europa.
A pogotovo nema Europe bez žene, majke, kršćanke i Hrvatice. Talijanke. Poljakinje. Mađarice. Njemice.
Nema Europe sa stvorenjima koja mogu biti sve što netko poželi.
I on, i ona, i ono, i tata-mama, i dida-baka, bez potomaka i imena i prezimena, bez rodoslovlja.
To bi umjesto Europe bila Stvoropa.
Bilo bi očekivani izraz samopoštovanja da smo ovo što sam napisao kao reakciju i upozorenje čuli u Dnevniku, jer nema ništa opasnije za Hrvatsku, kao bezuvjetno se odricati pitanja autoritetima koji to ni po čemu nisu.
Niti smiju ikada postati.
Nadam se da hrvatski narod u BiH ima svijest o tome i da će u nedjelju dominirati svjedočenje stava – ja sam žena, majka, katolkinja i Hrvatica, te da hrvatski muževi neće pognuti glave pred tim ženama.
Izvor :Marko Ljubić
