SUZE ZA KAPETANOM LUKOM U Hrvatskoj se nakon smrti Dražena Petrovića udomaćilo nakon prisjećanja na njega poručiti – život leti Kapetane. Nitko nikada nije ozbiljnije zalazio u područje iza zastora tog slavnog stiha i pjesme Klape Kampanel.
Kazneni progon Luke Modrića i Dejana Lovrena je, čini mi se, prava prilika za razgrnuti zastore i bar na trenutak zastati pred onim što bi se moglo očekivati iza njih.
Kapetani su kapetani. SUZE ZA KAPETANOM LUKOM
Kad se ističe njihov status umjesto imena, očito ih se nastoji prikazati kao simbole, iskazati poštovanje onome što su postali, što znače jednome narodu i zajednici.
Pola milijuna Hrvata je Luku Modrića prihvatilo kapetanom na povratku iz Moskve. Nešto manje fizički, nikako duhovno ga je potvrdilo kapetanom nakon Katara.
I povratak iz Moskve, i povratak iz Katara, gdje je Kapetan sa svojim suigračima doslovno na nebo uzdigao Hrvatsku i njenu simboliku, učinio ju prepoznatljivom na svakom metru kugle zemaljske, u svakom narodu, pred svakim režimom, u svakom plemenu, zajednici, u mašti svakoga djeteta, u sjećanju starice i starca.
Organizatori dočeka i proglašenja Kapetanom su se svakim postupčićem trudili hrvatski narod predstaviti ad hoc navijačima, oduševljenom gomilom u trenutku, isključivo povezanom nogometom, iako se radilo o nečemu sasvim drugom.
Nisu pola milijuna navijača nakon Moskve ili desetine tisuća nakon Dohe proglašavali nogometnog kapetana, proglašavali su i iskazivali poštovanje nacionalnom pobjedniku.
Narod se identificirao s pobjednikom Hrvatskom i sa našim kapetanom Lukom.
U najširem smislu, duboko i sveobuhvatno.
Što bi bilo danas s Draženom Petrovićem da je ostao živ, da je košarka umjesto sramne dugogodišnje postkapetanske činjenice, koja je čak i slavne uspomene duboko nagrizla, i to baš rukopisom onih koji kažu – život leti Kapetane, a sve svoje povremene trenutke pod svijetlima nacionalnih reflektora duguju toj rečenici, koja spriječava iskonsko pitanje – u što ste vi to pretvorili taj život, tu košarku, tu legendu o pobjedi?
Što bi bilo?
Ne znam.
No, nitko zdrava razuma ne može odagnati zle slutnje prateći događaje oko kapetana Luke.
Meni je daleko opasnije, zloćudnije i destruktivnije od već notornog odnosa raznih Indexa, Pavičića, Tomića i slične metastazične strukture koji su bar dosljedni i ne ostavljaju dvojbe, nikada ni nisu, aktualno naricanje, javno tezgarenje i korištenje krajnje opasnog i uznemirujućeg još jednoga državnog nasrtaja na duboku nacionalnu simboliku, pobjedničku naravno, koju upravo suze, neartikulirani ispadi, primitivno i jeftino kvazidomoljublje uz uzvike – što nam to rade, pretvaraju u potpuni poraz i gubitništvo s nesagledivim projekcijama.
Kao i nakon Moskve, kad se na ciljanu provokaciju organizatora i ljudi u sjeni, u prvi plan umjesto veličanja pobjedničkog duha, prometnula javna histerija o Čavoglavama i o tome hoće li Thomspon pjevati ili ne, kao i nakon Dohe, kad je ponovo pobjedničku slavu i globalnu afirmaciju Hrvatske, u samoj Hrvatskoj prekrila isprovocirana histerija oko HOS-a i ZDS, u ping pongu tzv. lijevih i tzv. desnih, usmjeravajući fokus s ponosa i samosvijesti o neslućenim mogućnostima ne samo u sportu, tako i danas, nakon sramne optužnice i slijepcu posrnulog pravosuđa, drugim riječima same države, ponavlja se isti obrazac pretvaranja hrvatskog naroda u gomilu, u navijače, pri čemu će bit problema brzo prerasti, i prerasta u navijačko strastveno prepucavanje i nadvikivanje, histerija će nekoliko dana ili tjedana dostići vrhunac, zatim ispuhavanje, pa svatko svojim poslom
.
A Kapetan?
Navijačima će koristiti za izljev emocija tu i tamo, od gostiona do stadiona, desnima će biti obični instrument za još jedno verbalno gubitničko samodržanje na površini, lijevima ostati dobar model provociranja javne vike i preusmjeravanja pozornosti dok se ispod toga potpuno preuzimaju svi instrumenti moći u zemlji, a država s ucjepljenim neravnotežama će nastaviti uništavati svaki pokušaj buđenja samosvijesti naroda.
Tako će biti.
To je provjeren obrazac.
A što bi bilo, kad bi bilo?
Da kojim slučajem postoji kritični minimum, samo mrvica svijesti o nacionalnoj simbolici Kapetana, o stvarnoj vrijednosti onih pola milijuna, o modelima trajne istinske borbe za svoje vrijednosti i mrvica razuma o modelima prevare s pretvaranjem naroda i pobjede, u nabijanje i igre, ovo što je država i vlast napravila – doslovno bi ih otpuhalo.
Zamislite samo da Kapetanovi momci, sve od reda globalne zvijezde, sutra sazovu medije u svjetskim prjestolnicama, da kažu da zbog svinjarija koje njihova država radi prema njihovom Kapetanu neće igrati za svoje klubove, za kapetanom Lukom?
Što bi tada učinili kreatori uništavanja pobjedničkog duha?
Što bi ti kreatori kad bi nogometaši u Hrvatskoj slijedili primjet svojih velikih uzora i rekli – nema više igara. Ovo je ozbiljnije od igre!
Što bi tada Kustić?
Što bi Zlata Hrvoj Šipek?
Što bi Plenković, Milanović, Grbin, Tomašević?
Što bi ako bi onih pola milijuna došlo na Trg i tražilo svoga pobjednika?
Možete li pretpostaviti?
Ja mogu.
Pobjednici ne nastaju jaukanjem nad sudbinom i suzarenjem – što nam rade!?
Oni pobjeđuju one što im rade ili pokušavaju raditi.
Nauče ih pameti.
Da nije tako, Luka, Dejan i družina nikada ne bi bili pobjednici niti bi Luka bio Kapetan.
Izvor: FB Marko Ljubić
