Deset godina slušam objašnjenja – i nijedno nije dosljedno
Već gotovo desetljeće pomno pratim argumente trans-aktivista i pokušavam razumjeti što, prema njima, razlikuje trans ženu od onoga što bi se kolokvijalno nazvalo muškarcem u haljini i šminki. Najčešći odgovor koji sam dobio glasi:
“On kaže da je žena, stoga se moraš tako ponašati – u protivnom si zao.”
To je daleko najzastupljenije objašnjenje.
Drugo najčešće objašnjenje tvrdi da je muškarac trans žena ako je uložio mnogo truda da izgleda kao žena. Međutim, u isto vrijeme se inzistira da je muškarac koji nije uložio nikakav trud – jednako valjana trans žena kao i onaj koji jest.
Prema toj logici, trans žene s bradama i penisima potpuno su valjane žene, bez ikakve kontradikcije.
Treći argument koji se često koristi jest da postojanje muškaraca i žena s razlikama u spolnom razvoju (interseksualne osobe) dokazuje da potpuno druga skupina ljudi, koja nema takve medicinske ili biološke varijacije, također može biti trans – ako tako kaže.
Drugim riječima, postojanje rijetkih razvojnih poremećaja navodno potvrđuje tvrdnje ljudi bez ikakvih takvih poremećaja, isključivo na temelju samoidentifikacije.
Četvrti i središnji “argument” kaže da prava razlika između muškarca i žene nije biološki spol, nego neprovjerljivi rodni identitet koji, navodno, postoji u svim ljudima – bez obzira na to vjeruju li oni uopće u takav koncept.
Istodobno, od društva se zahtijeva da trans osobama omogući lak, brz i gotovo automatski pristup hormonima i kirurškim zahvatima, kako bi mogli fizički promijeniti svoja tijela i što više nalikovati suprotnom biološkom spolu.
Drugim riječima, biologija navodno nije važna – osim kada se mora kirurški i kemijski mijenjati.
Crodex.net
