Na današnji dan 1898. rođen je hrvatski kardinal i kršćanski mučenik pod komunizmom, blaženi Alojzije Stepinac. U trenutku kada je imenovan biskupom bio je najmlađi biskup na svijetu.
Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa Bauera 1937. preuzima izravnu upravu Zagrebačke nadbiskupije, a uskoro i predsjedništvo tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije.
Kao zagrebački nadbiskup pokreće intenzivne promjene od gradnje crkava i samostana, duhovnih obnova, obnova euharistijskog života i posebno obiteljskog pastorala koji mu je bio na srcu.
Za vrijeme II. svjetskog rata, nakon njemačke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, oslonjena na sile Osovine. Stepinac se u to vrijeme ne veže ni uz koju političku stranku ili pokret. Dosljedan u svom domoljublju i čovjekoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju, sa svom slobodom i neustrašivošću javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva.
Iz propovijedi bl. Alojzija Stepinca na blagdan sv. Petra i Pavla 1942. godine:
”Oni mogu imati na raspolaganju sve vojske ovoga svijeta, mogu posjedovati sva materijalna sredstva, mogu imati sav tisak, sve radiopostaje i sva kina.
Jednu stvar ipak ne mogu posjedovati – da ovladaju srcima i dušama ljudi, što je isključivo Božja povlastica.
I ne samo da Bog ima moć nad srcima siromašnih i bijednih, nego i nad moćnicima ovoga svijeta, prema riječima Svetog pisma: :Kraljevo je srce u ruci Božjoj; on ga vodi kuda god hoće.”(Izr 21, 1)
Hrvatski je narod i katolički puk već za života, a posebno nakon smrti, prepoznao kardinalovu svetost. Tako je ogroman trud komunista da se na najbesramniji način ocrni lik i djelo tog kršćanskog mučenika imao suprotan efekt – u srcu katoličkog puka kardinal Stepinac zaživio je kao „dobri pastir svoga naroda“.