„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskom ratu 1991. godine. (…) Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj“
Na današnji dan prije 16 godina umrla je Kata Šoljić, majka četvorice sinova Nikole, Mije, Ive i Mate koji su svoje živote položili u obrani Vukovara 1991 godine. Bila je simbol patnji i hrabrosti svih hrvatskih majki koje su dale svoje sinove za slobodu hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, a rijetko se spominje i da je po završetku Drugog svjetskog rata ostala i bez četiri brata koja su ubili partizani. Ova hrvatska heroina na Dan državnosti 1995. godine odlikovana je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.
Osim sinova, svoj obol u obrani Grada heroja dale su i Katine dvije kćeri i unuci.
„Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi. A od rata se ne može očekivati nešto drugo nego smrt. Koliko majka pati i kako majku boli, samo majka može znati.“
Boraveći u izbjeglištvu u Mađarskoj, Kata je dane provodila ispred telefona ili televizora ne bi li saznala koju vijest o svojim bližnjima u Vukovaru. Da joj je poginuo najmlađi sin, saznala je u listopadu.
Od velike boli završila je u bolnici. Nedugo nakon toga primila je vijest da je njezin sin Ivo nestao u Dunavu. S krunicom u ruci i molitvom Bogu, Kata Šoljić nosila je svoju bol, prigrlila križ te u jednom intervjuu poručila
„Hrabri budite, Bogu se molite.“
