Plotovska poezija i medijski igrokaz: Vlatka Vukelić razotkrila obrasce manipulacije
U zadnje vrijeme svjedočimo poplavi „revolucionarne umjetnosti“ po zidovima i plotovima – od sprejom ispisanih parola do „spontanih“ poruka koje, gle čuda, odmah pronalaze put do kamera i naslovnica. Povjesničarka Vlatka Vukelić podsjetila je kako takve akcije vrlo često nisu izraz naroda, nego dobro uigrani medijsko-politički igrokazi.
„Kada se nekoga želi eliminirati, to se radi ciljano. Ne piše se ništa javno, niti po plotu. Piše se ukućanima, suradnicima i poslodavcima. To su efikasni sustavi – znam, jer su ih primjenjivali i na meni“, napisala je Vukelić.
Prema njezinim riječima, plotovska poezija odjednom stvara privid važnosti i od „realno nevažne osobe“ pravi čimbenika. Takav model je, tvrdi, prepoznatljiv: „Ne bi me čudilo da su sami karijerno i ljudski posrnuli pojedinci sami pisali ili naručivali grafite radi kojih su svaki dan u medijima.“
Upravo na tom tragu dolazimo do paradoksa – dok stvarni heroji ulice ostaju anonimni i izvan fokusa kamera, mediji neumorno pumpaju vidljivost osobama i grupama koje bez vanjske potpore ne bi mogle skupiti ni 1% pažnje javnosti. „Kada bi inače i uz koliku financijsku potporu gospođa 1% dobila toliku medijsku vidljivost?“ – zaključuje Vukelić, aludirajući da cijela predstava ima jasan cilj i naručitelja.
Da, grafiti su nekada nosili bunt i autentičnu poruku. Danas sve više izgledaju kao kulisa – kulisa u kojoj se od statistâ prave glavne zvijezde. A možda bi, da su barem neki izbori pred vratima, bilo jasnije zašto se uopće izvodi cijeli ovaj teatar.
Izvor:Vlatka Vukelić
crodex.net
