Nećete vjerovati, Bosanac ne voli Željku Markić! Prije deset godina, teško je podnio referendum o braku kao zajednici žene i muškarca. Tada je Željki rekao da vrati sve milijune koji će se potrošiti na referendum ako on ne prođe. piše popodnevnik.hr .
Jedno treba priznati zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću Senfu i Sandri Benčić, a to je odabir ljudi koji ih okružuju.
Pritom ne mislimo na kompetencije i visoke kvalifikacije za obavljanje dužnosti na koje ih Senf i Sandra postavljaju, već na količinu zabavnog sadržaja kojeg nam ti ljudi pružaju. Čitajući biografije i područja interesa članova političke platforme opasnih namjera Možemo!, ne može nam biti dosadno niti nezanimljivo.
U isto vrijeme pitamo se jesu li možemovci ikada u životu išta korisno radili, te im također odajemo priznanje kako stručno i lukavo egzistiraju na državnom proračunu i stranim donacijama. Iako se mnogi od njih kunu u socijalizam i besklasno društvo, itekako imaju kapitalističkog apetita.
Uzmimo za primjer samoga Senfa. U mladosti je proputovao gotovo cijeli svijet i primao plaću od 15 000 kuna kao predsjednik civilne udruge, a veliki je zagovornik zelenih politika, 15-minutnih gradova, bicikala i komunističkog režima na Kubi. Nedavno smo obradili biografiju možemovčića Tomislava Medaka, kojeg je Ivan Pernar uvrijedio nazvavši ga „The Možemo! Midget“.
Tomo ima zanimljivu biografiju s puno pojmova i koncepata za koje nikada nismo čuli. Međutim, to je omiljena aktivnost ljevičara – izmišljanje novih „izama“ i „fobija“ za obračun s političkim neistomišljenicima. Medak je veliki filozof koji promišlja o ekologiji, filozofiji, socijalizmu, postkapitalističkoj tranziciji, kazalištu, postdigitalnoj kulturi, klimatskim promjenama, planetarnoj tehnosferi i postkapitalističkom metabolizmu.
Zatim, pisali smo i o Davoru Viću, direktoru Čistoće kojeg je Senf povukao iz Osijeka gdje je napravio nered u gradskom komunalnom poduzeću Unikom. Sada radi nered u Čistoći, ironično.
Nije bilo teško pronaći i obraditi biografiju još jednog prvoklasnog kadra stranke opasnih namjera Možemo!. Jedno od poznatijih imena sa „hrvatske“ ljevičarske parapolitičke civilne scene je Gordan Bosanac kojeg smo često viđali u medijima uz bok budućoj premijerki Sandri Benčić, prije nego što su nam svima učinili uslugu i ušli u aktivan politički život, umjesto da se prave kako im je stalo do ljudskih prava.
Bosanac je službeno u stranci „Zagreb je naš“ koja je u platformi opasnih namjera Možemo!. Gordan je zastupnik Gradske skupštine grada Zagreba i glasnogovornik Senfove i Sandrine stranke koja zna i bude riješila problem smeća i Jakuševca u gradu Zagrebu.
Bosanac je rođen 18. rujna 1973., zvanje inženjera fizike stekao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a 2004. na britanskom sveučilištu „University College London“ stekao je magisterij iz ljudskih prava, na račun britanske stipendije.
Tako je, dobro ste primijetili, postoji zanimanje magistar ljudskih prava. Očito je zaključio da kao inženjer fizike nikada neće pronaći posao. Gordanov interes za struku nestao je vrlo brzo kada je shvatio koliki novac i moć leže u civilnom sektoru gdje se naveliko priča o ljudskim pravima.
Od 1997. uključen je u rad udruge „Centar za mirovne studije“, odakle je potekla i naša buduća premijerka Sandra. Ne znamo jeste li ikada vidjeli i slušali Gordana u medijima, ali možemo reći da bi neki zlobni desničari i zatucani katolibani rekli da je riječ o homoseksualcu. Pričekajte minutu, idemo utipkati na Google: Gordan Bosanac gay…
Nije sigurno, ne postoji priča o njegovom izlasku iz ormara, ali ga neki ekstremni, krajnje radikalni desničarski portali nazivaju muškoložnikom. Možda su desničari kao i mi pronašli informaciju da je Gogi bio član Nogometnog kazališta Montažstroj od 1990. do 1993., između svoje 17. i 20. godine. Tamo je glumio i plesao u predstavama dok su njegovi vršnjaci ratovali.
No, vratimo se Gogijevoj ozbiljnijoj biografiji i njegovom ljudskopravaštvu. Od ranih 2000-ih Gordan aktivno radi na relativizaciji krivnje u Domovinskom ratu. Od 2000. do 2004. bio je trener izgradnje mira u „Centru za mirovne studije“. Da, trener!
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori Gogi je trenirao ljude kako da se opet zavole kao prije mračnih 1990-ih godina. U istom periodu Bosanac je bio aktivist „Antiratne kampanje Hrvatske“ u kojoj je promovirao prigovor savjesti za služenje vojske. Kosti pobijenih na Ovčari tek su se otkopale, Vukovar je još uvijek bio u ruševinama, a Gordan je već radio u petoj koloni ne bi li oslabio Hrvatsku vojsku i ukinuo služenje vojnog roka. U svom životopisu pohvalio se što je civilnu službu odradio kao „prigovarač savjesti“.
Kratak period proveo je na Institutu Ruđer Bošković kao znanstveni novak, od 2001. do 2003. Zatim, Bosanac se konačno pronašao u svom omiljenom području – LGBT kultu. Posljednjih 20 godina Gogi surađuje s lezbijskim udrugama „Kontra“ i „Iskorak“, te udrugom „Domino“, u kojima radi na promociji LGBT i rodne ideologije, lobirajući za promjene zakona u ostvarivanju takozvanih „LGBT prava“.
Za vrijeme dok je obnašao dužnost velikog trenera u „Centru za mirovne studije“, Bosanac je surađivao u nizu projekata s Uredom za ljudska prava Vlade RH i Ministarstvom vanjskih i europskih poslova. Radio je i kao „istraživač“ u radikalno lijevoj parapolitičkoj i međunarodnoj udruzi „Transparency International“. Gogi je napisao i objavio mnoštvo „znanstvenih“ radova u kojima se bavi pitanjima prigovora savjesti, LGBT ideologijom i – sigurnosnim pitanjima, za što također tvrdi da je stručnjak.
Izrazito je zabrinut za Bosnu i Hercegovinu i Srbiju i njihove međunarodne integracije, dok se oko Hrvatske najviše voli angažirati u prigovoru savjesti i optužbama na račun pobjedničke Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. „Oluje“ se grozi isto kao i Milorad Pupovac, predsjednik Vlade RH.
S dolaskom migranata na hrvatske granice 2015. Gordanu se razvio veliki smiješak na licu. Otvorenih ruku i srca radosno je dočekao jadne i iznemogle izbjeglice sa Bliskog istoka koji bi ga najradije bacili s krova u svojoj zemlji. Gogi se uključio u kampanju blaćenja hrvatske policije u postupanju s migrantima, zagovarajući njihovo pravo u ilegalnom prelasku granice. Takav je stručnjak za sigurnost Gordan Bosanac – vojska je zlo, a bivši pripadnici ISIL-a neka slobodno šeću hrvatskim šumama i poljima, kroz sela i gradove.
Istraživao je i homofobiju u zagrebačkim srednjim školama 2012. godine. Što je otkrio, nismo istražili, no pravo je pitanje tko ga je pustio u škole? Nedavno je Bosanac sa Ivanom Kekin izrazio svoje zgražanje što postoje klinike koje „obraćaju“ LGBTIQ+ osobe na normalan i zdrav život, što je ultimativni grijeh u LGBT kultu.
Još jedno veliko otkriće! Nećete vjerovati, Bosanac ne voli Željku Markić! Prije deset godina, teško je podnio referendum o braku kao zajednici žene i muškarca. Tada je Željki rekao da vrati sve milijune koji će se potrošiti na referendum ako on ne prođe. Srećom, Željka nije morala vratiti milijune, a kako se Gordan osjećao 1. prosinca 2013., teško je uopće zamisliti.
Završavajući ovaj članak, na portalu Gay Serbia pronašli smo sliku velikih i uglednih hrvatskih pede… homoseksualaca, koju je objavio Globus. Izgleda da je ipak istina, Gogi je gay!
