Eventualna i potencijalna kandidatura Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva je dar za Božić od strane sarajevske čaršije svima onima koji iskreno i bez fige u džepu žele konačno riješiti hrvatsko pitanje u BiH. To je tolika redikulizacija izbora Člana Predsjedništva da niže ne može. Vrhunac inat politike, da komšiji crkne krava, pa makar i ja crkao od gladi. Svi moramo uprijeti svim silama da ga S.I.P. potvrdi kao kandidata. No, nije to tema.
Slušam reakcije hrvatskih političkih dužnosnika, počev od Brežnjeva, pa preko raznih ministara koji govore terminologijom „etničkog“ glasovanja, odnosno zaštite „načela etničkog glasovanja“, što je ravno najvećoj izdaji. Je li iz neznanja, konformizma, oportunizma ili bilo čega drugoga, naši politički dužnosnici u potpunosti preuzeli nametnutu terminologiju sarajevske političke čaršije.
U društvenim znanostima pojmovi nacija i etnija često se koriste kao da su sinonimi, no oni to nisu. Riječ je o bitno različitim kategorijama. Razlikovanje nacije i etnije nije samo terminološko pitanje, već ima duboke implikacije za razumijevanje identiteta, politike i društvene legitimnosti.
Etnija je kulturno-identitetska kategorija. Temelji se na skupinama ljudi koje dijele zajednička obilježja poput jezika, običaja, religije, podrijetlu i povijesnog pamćenja. Etnija se promatra, opisuje i rekonstruira, no ona ne zahtijeva političku artikulaciju kako bi postojala. U tom smislu, etnija je epistemološki „zatečena“ činjenica društvene stvarnosti, iako su i njezine granice često fluidne, promjenjive i ovisne o kontekstu. Ključno je da etnija ne pretpostavlja nužno političku ambiciju niti institucionalnu organizaciju.
Nacija, za razliku od etnije, ima izrazito političko i normativno utemeljenje. Ona nije samo opis postojećeg stanja, nego izraz kolektivne samosvijesti i političke volje. Znanje o naciji ne proizlazi prvenstveno iz promatranja kulture, već iz analize političkih procesa, ideologija, institucija i pravnih okvira. Nacija se pojavljuje kao odgovor na pitanje političke legitimnosti: tko ima pravo vladati, u čije ime i na kojem temelju. U tom smislu, nacija je povijesno vezana uz modernu epohu, razvoj suverenih država i ideju narodnog suvereniteta.
Ključna razlika između etnije i nacije leži u odnosu prema činjenicama i normama. Etnija se temelji na onome što ljudi jesu ili vjeruju da jesu u kulturnom i povijesnom smislu. Nacija se, naprotiv, temelji na onome što ljudi žele biti kao politička zajednica. Ona uključuje projekt budućnosti, politički cilj i samoodređenje. Zbog toga se može govoriti o naciji kao o „zamišljenoj političkoj zajednici“, ne u smislu nečega lažnog, nego u smislu kolektivno konstruirane i normativno opravdane stvarnosti.
Mnoge nacije crpe simbolički i identitetski kapital iz etničkih elemenata, dok se etnije ponekad politički mobiliziraju i nastoje postati nacije. No, glavna razlika ostaje: etnija pripada području kulturnog naslijeđa, a nacija području političke interpretacije i legitimacije.
Dakle, poštovana gospodo hrvatski predstavnici na svim razinama vlasti: Hrvati u BiH nisu konstituivan narod na osnovu „etničke pripadnosti“, nego na osnovu nacionalnog određenja! Jer, ako pristajete na Hrvate kao „etničku skupinu“ kojoj treba zaštititi „etnička prava, etničkim glasovanjem“, koja je temeljna razlika između vas i politika koje govore o jedinstvenoj bosanskoj naciji, ali različitim vjeroispovijestima?
Što će nam uopće Član Predsjedništva ako sami sebe svodimo na folklornu skupinu?
crodex.net
