
JuÄer je preminuo heroj đšđđ«đđ§đ đđźđ€đšđŻđđ«đ đđđ«đąđš đđ«đźđđąÄ, u Murskom SrediĆĄÄu, u 51. godini ĆŸivota.
đđđ«đąđš đđ«đźđđąÄ prije rata ĆŸivio je u selu LipovaÄa pored Borova naselja gdje je zavrĆĄio osnovnu i srednju ĆĄkolu, a potom je otiĆĄao na sluĆŸenje vojnog roka u JNA. PoÄetkom 1991. godine bjeĆŸi iz JNA sa joĆĄ jednim prijateljem i veÄ u proljeÄe iste godine, sa đđ đ đšđđąđ§đ starosti, dragovoljno se prikljuÄuje Zboru narodne garde na Opatovcu (4. Vukovarska bojna 3. gardijske brigade).
Postrojba prelazi u Vukovar, 27. srpnja 1991. godine, a zapovjedniĆĄtvo postrojbom, 15. kolovoza 1991. preuzima Ivica Arbanas a njegov zamjenik postaje Pero PeriÄ. Mario se bori pod njihovim zapovjedniĆĄtvom sa dijelom postrojbe koja brani SajmiĆĄte. Tijekom jednog od najjaÄih napada srpske vojske iz pravca sela Negoslavci, Petrovci i ÄetniÄkog uporiĆĄta âPetrova Goraâ, vod u kojem se borio Mario ostao je u potpunom okruĆŸenju. Kako se Mario sa ostalim suborcima nije htio predati, borili su se do veÄernji sati i tada su kroz minska polja krenuli u proboj u smjeru sela Bogdanovci.
Odmah po dolasku u Bogdanovce traĆŸe prijevoz i vraÄaju se u Vukovar gdje ga zapovjednik Mile DedakoviÄ Jastreb rasporeÄuje u Borovo naselje. Mario GrubiÄ se prikljuÄuje svojim suborcima u obrani Borova naselja gdje se bori do pred sam pad kada sa skupinom svojih suboraca i ranjenika odlazi u proboj. Cijelu noÄ su se probijali kroz minska polja i neprijateljski teritorij da bi pred zoru stigli nadomak sela NuĆĄtar. Kako nisu znali je li NuĆĄtar slobodan ili okupiran, sakrili su u obliĆŸnjem groblju i u grobnicama su doÄekali zoru. Kada je svanulo, Mario je ispred kuÄa ugledao jednog Äovjeka kako pali cigaretu pa mu je tiho priĆĄao a onda se odjednom pojavio blizu njega i pitao ga: âJesi li ti naĆĄâ, a Äovjek se prepao i pobjegao. Mario se vratio do groblja a suborci su bili ljuti na njega, jer ako je Äovjek Srbin a NuĆĄtar okupiran, tada Äe ovaj dovesti vojsku i biti Äe borbe. MeÄutim, NuĆĄtar su drĆŸale Hrvatske snage tako da je cijela grupa uĆĄla u selo i tako se spasila. Tijekom borbi u Vukovaru Mario je bio lakĆĄe ranjen ali sve strahote koje je taj mladiÄ, tada star samo 18 godina preĆŸivio, ostavile su duboki trag na njegovo zdravlje.
Mario je nakon proboja iz Vukovara kao prognanik otiĆĄao u Mursko SrediĆĄÄe gdje se oĆŸenio i dobio je troje djece. Svoju plemenitost i dobrotu ĆĄirio je na sve ljude sa kojima je bio u kontaktu a jedan od mnogih primjera njegovih dobrih djela je spaĆĄavanje majke i djeteta iz smrskanog automobila na koji je naletio vlak 26. sijeÄnja 2017. godine.
Njegova ĆŸena preminula je nakon kratke borbe sa karcinoma u oĆŸujku 2021. godine. Mario, koji je od karcinoma obolio prije svoje supruge, dugo se borio protiv ove bolesti, a u borbi su mu pomagala njegova djeca koja su mu davala posebnu snagu i nadu da moĆŸe pobijediti opaku bolest. DoĆŸivio je roÄenje unuka i uĆŸivao je u njegovom druĆĄtvu ali teĆĄka bolest sa kojom se godinama borio, uzela je naĆĄeg Heroja obrane Vukovara, koji je preminuo 28. listopada 2023. godine.
RatniÄe svjetla poÄivaj u miru u BoĆŸjem zagrljaju .
Tekst napisan prema svjedoÄenju Heroja obrane Vukovara đđŻđđ§đ đđšđ€đđšđ«đ đđ§Äđđ„đąÄđ.