JuÄer je preminuo heroj šØšš«šš§š šš®š¤šØšÆšš«š ššš«š¢šØ šš«š®šš¢Ä, u Murskom SrediÅ”Äu, u 51. godini života.
ššš«š¢šØ šš«š®šš¢Ä prije rata živio je u selu LipovaÄa pored Borova naselja gdje je zavrÅ”io osnovnu i srednju Å”kolu, a potom je otiÅ”ao na služenje vojnog roka u JNA. PoÄetkom 1991. godine bježi iz JNA sa joÅ” jednim prijateljem i veÄ u proljeÄe iste godine, sa šš š šØšš¢š§š starosti, dragovoljno se prikljuÄuje Zboru narodne garde na Opatovcu (4. Vukovarska bojna 3. gardijske brigade).
Postrojba prelazi u Vukovar, 27. srpnja 1991. godine, a zapovjedniÅ”tvo postrojbom, 15. kolovoza 1991. preuzima Ivica Arbanas a njegov zamjenik postaje Pero PeriÄ. Mario se bori pod njihovim zapovjedniÅ”tvom sa dijelom postrojbe koja brani SajmiÅ”te. Tijekom jednog od najjaÄih napada srpske vojske iz pravca sela Negoslavci, Petrovci i ÄetniÄkog uporiÅ”ta āPetrova Goraā, vod u kojem se borio Mario ostao je u potpunom okruženju. Kako se Mario sa ostalim suborcima nije htio predati, borili su se do veÄernji sati i tada su kroz minska polja krenuli u proboj u smjeru sela Bogdanovci.
Odmah po dolasku u Bogdanovce traže prijevoz i vraÄaju se u Vukovar gdje ga zapovjednik Mile DedakoviÄ Jastreb rasporeÄuje u Borovo naselje. Mario GrubiÄ se prikljuÄuje svojim suborcima u obrani Borova naselja gdje se bori do pred sam pad kada sa skupinom svojih suboraca i ranjenika odlazi u proboj. Cijelu noÄ su se probijali kroz minska polja i neprijateljski teritorij da bi pred zoru stigli nadomak sela NuÅ”tar. Kako nisu znali je li NuÅ”tar slobodan ili okupiran, sakrili su u obližnjem groblju i u grobnicama su doÄekali zoru. Kada je svanulo, Mario je ispred kuÄa ugledao jednog Äovjeka kako pali cigaretu pa mu je tiho priÅ”ao a onda se odjednom pojavio blizu njega i pitao ga: āJesi li ti naÅ”ā, a Äovjek se prepao i pobjegao. Mario se vratio do groblja a suborci su bili ljuti na njega, jer ako je Äovjek Srbin a NuÅ”tar okupiran, tada Äe ovaj dovesti vojsku i biti Äe borbe. MeÄutim, NuÅ”tar su držale Hrvatske snage tako da je cijela grupa uÅ”la u selo i tako se spasila. Tijekom borbi u Vukovaru Mario je bio lakÅ”e ranjen ali sve strahote koje je taj mladiÄ, tada star samo 18 godina preživio, ostavile su duboki trag na njegovo zdravlje.
Mario je nakon proboja iz Vukovara kao prognanik otiÅ”ao u Mursko SrediÅ”Äe gdje se oženio i dobio je troje djece. Svoju plemenitost i dobrotu Å”irio je na sve ljude sa kojima je bio u kontaktu a jedan od mnogih primjera njegovih dobrih djela je spaÅ”avanje majke i djeteta iz smrskanog automobila na koji je naletio vlak 26. sijeÄnja 2017. godine.
Njegova žena preminula je nakon kratke borbe sa karcinoma u ožujku 2021. godine. Mario, koji je od karcinoma obolio prije svoje supruge, dugo se borio protiv ove bolesti, a u borbi su mu pomagala njegova djeca koja su mu davala posebnu snagu i nadu da može pobijediti opaku bolest. Doživio je roÄenje unuka i uživao je u njegovom druÅ”tvu ali teÅ”ka bolest sa kojom se godinama borio, uzela je naÅ”eg Heroja obrane Vukovara, koji je preminuo 28. listopada 2023. godine.
RatniÄe svjetla poÄivaj u miru u Božjem zagrljaju .
Tekst napisan prema svjedoÄenju Heroja obrane Vukovara ššÆšš§š ššØš¤ššØš«š šš§Äšš„š¢Äš.
