Jučer je preminuo Vlado Svetić, pomoćnik zapovjednika konvoja za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu.
Na priloženoj fotografiji Vlado je drugi s lijeva, a prvi je zapovjednik konvoja Herman Vukušić.
Vlado Svetić je rođen 1938. godine i cijeli svoj radni vijek proveo je na željeznici.
Već u prvim danima nastanka konvoja za Novu Bilu Vlado Svetić se priključio organizaciji i riskirao život za spas hrvatskog naroda Lašvanske doline, a svi sudionici konvoja znaju da bi bez Vlade teško prošli mnoge nedaće koje su putem doživjeli.
Humanitarni konvoj „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” Hrvati Lašvanske doline nikada neće i ne smiju zaboraviti. Jer, konvoj koji je 20. prosinca 1993. godine stigao u Lašvansku dolinu, opkoljenu i u svakom smislu potpuno blokiranu od daleko brojnijih i nadmoćnijih muslimanskih snaga, donio je zračak svjetlosti na kraju tunela u kojemu je živjelo, borilo se i ginulo, umiralo od gladi, bolesti, od ratnih rana i stradanja, od gladi, žeđi, premorenosti, zbog nedostatka lijekova, a posebno nadu da će blizu 70 tisuća Hrvata iz tog obruča, iz mračnog tunela, ipak izići živi, spašeni. Jer, činilo se, a potpunu tragediju najavljivali su i inozemni mediji, ali nitko ništa nije poduzimao da se to spriječi. To su znali i opkoljeni Hrvati, znali su i nad čovječanski se borili, branili svoje domove, svoje obitelji, svoje gole živote, a skupa s njima i desetak tisuća Hrvata prognanih i opljačkanih iz Zenice, Travnika, Kaknja, Vareša…!
Konvoj za Novu Bilu ne naziva se često bez razloga ”jednom od najsvijetlijih epizoda Domovinskog rata”, jer je on jedinstveni primjer duha hrvatskog zajedništva u teškim povijesnim trenucima.
Za razliku od mnogih koji su iz svojeg naslikavanja uz konvoj napravili karijere (čak i ministarske), Vlado je bio i ostao skroman čovjek, predan svojoj obitelji i poslu.
Otišao je tihi heroj konvoja za Novu Bilu i neka mu je vječna slava i hvala za sve!
Izvor:Herman Vukušić
