U utorak, 27. srpnja 2021. u Drvaru se 20. put održao „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“ kojim će se komemorirati sve mučenike i žrtve ratova i totalitarizama XX. st. s područja Banjolučke biskupije, te na poseban način 80. godišnjica stradanja drvarskog župnika Waldemara Maximilijana Nestora i drvarskih katolika.
Ovaj spomen-dan uveden je 2001. i nosio je naziv „Dan drvarskih mučenika“ – u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća sv. Ani iz Knina, a od 2008. godine odredbom banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“, i tako postaje biskupijska komemoracija.
Podsjetimo, 27. srpnja 1941. u mjestu Trubar kod Drvara četnički ustanici izveli su iz vlaka drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora sa skupinom njegovih vjernika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina, pobili ih i bacili u jamu Golubnjaču. Taj dan napadnut je i drugi vlak s civilima koji su se vraćali u Drvar s hodočašća sv. Ani na Oštrelju. Do kraja 2. svjetskog rata iz Drvara su protjerani ili pobijeni gotovo svi katolici, katolička crkva u Drvaru srušena je i uklonjena 1949., a crkveno zemljište nacionalizirano i podijeljeno novim vlasnicima, dok je katoličko groblje preorano 60-tih godina prošlog stoljeća za potrebe drvarske Celuloze. Komunističke su vlasti, nakon 2. svjetskog rata, drvarsku gruntovnicu uništile ili sakrile, kako bi se prikrio dokaz vlasništva zemlje u Drvaru brojnih katoličkih obitelji koje su tamo živjele.
Istog dana kad je izvršen zločin nad drvarskim župnikom i katolicima, ustanici su i u susjednoj Lici izvršili zločine nad hrvatskim civilima na području Srba, Boričevca i Donjeg Lapca, a nedugo zatim i nad muslimanskim civilima u Kulen Vakufu.
“Molitveno sjećanje nije niti smije biti pozivanje na mržnju ili na osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje.” rečeno je danas na komemoraciji.Kao što ste vidjeli u prethodnoj objavi i mi smo bili tamo, ali nismo ništa čuli od ovog što je rečeno, nego smo poslije pročitali. Zašto? Zato što su s druge strane ceste partizani stavili zvučnik i do daske puštali partizanske pjesme. To vam je ta tolerancija i uvažavanje tuđeg mišljenja, od strane likova koji su došli iz svih dijelova Bosne slaviti “ustanak” i koji se kunu u građansku državu.
Inače, HBŽ je većinski hrvatska županija, s većinski hrvatskom vladom, čiji sadašnji i bivši premijeri su bili prisutni tu sa svojim delegacijama i nisu prstom mrdnuli da se makar na 20ak minuta, koliko je trajala molitva na ovom mjestu zamoli, ako već nisu u stanju bili osigurati, tišina.Eto, ovako bi nam bilo u građanskoj BiH.
Jedan od partizana se usudio ući u raspravu s profesorom Slavkom Zovkom na temu prigode obilježavanja, počeo partizan nešto ”pametovati”, kad mu je Slavko Zovko datume, osobe i podatke krenuo navoditi, ovaj zašutio. Kaže njemu Slavko na kraju: “pročitaj bola koju knjigu, ne ujedaju!”
