Postoje trenuci kada se politika pretvara u nešto mnogo više od puke borbe za glasove – u osobnu opsesiju, u psihički teret koji melje i samog aktera. Upravo zato smatram da je vrijeme prestati se šaliti na račun dotične gospođe i njezinog javnog nastupa. Ovo što gledamo sve manje je politika, a sve više proces koji podsjeća na polagano i bolno političko umiranje. Kao što čovjek mora prihvatiti biološku prolaznost, tako bi i politički akteri trebali znati prepoznati trenutak kada je vrijeme povući se i potražiti mir u nečemu drugome – obitelji, hobijima, prirodi, pa makar i u Netflix seriji.
Moj je dojam kako ovo više uopće nije za šalu. Zaista to mislim ozbiljno, i shodno tom zaključku sve svoje buduće objave, ako ih bude, znatno ću korigirati. Smatrao sam kako će se i ona poput mnogih sličnih „ispucati“, politikanski, nastaviti tek onako „ovlaš“, poput mentalnih perverzija pajdašica Pokos i Severine, ali je očigledno to neko stanje poprilično uznapredovalo.
Ako se zdravlje definira kao stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, nisam medicinske struke, ali se bojim kako ona nije „zdrave glave“, ostavlja dojam psihički poprilično uzete osobe. Već se stanovito vrijeme bojim kako u pitanju nije tek političko zastranjenje, da je stanje dosta dramatičnije, kao što mnogobrojne oprečne reakcije sve više nemaju veze s politikom. Ljudi su počeli zbijati šale s njom, sve bezobraznije, jer koga bi uostalom i politički zanimala osoba koja nakon silne antihrvatske kampanje i potpore praktički svih mainstream medija po anketama osvaja tek jedan posto, ako i toliko. Dakle, političke provokacije iz njezine priče možemo potpuno isključiti, kao što je i ona samu sebe ovakvim postupanjem politički isključila na narednim izborima.
Poznato je kako se niti jedan zločin femicida ne može dovesti u kontekst s braniteljskom populacijom, a niti s moliteljima. Međutim, upravo se te dvije društvene skupine od strane ljevice optužuju za baš svaki. Ako nema konkretnih dokaza, a nikada ih nema, onda je u pitanju famozno „stvaranje klime nesnošljivosti“.
Svatko može preferirati ovu ili onu politiku, ovu ili onu društvenu skupinu, ali molitelje na trgovima dovoditi u kontekst ubijenih ili raskomadanih žena, zatim u molitvama vidjeti kršenje ustava, pa poput radikalnih boljševika zazivati politiku „ili mi ili oni“, nije psihički nimalo uravnoteženo. U pitanju bi mogla biti kombinacija depresije i anksioznosti, a neke objave potvrđuju i navalu delirija, neke bome i poremećaje spavanja.
Znanost kaže kako je u ovakvim situacijama pomoć obitelji i prijatelja ključna. Stoga u stanovitoj mjeri odgovornost za njezino stanje, stanje ogromne rušilačke energije, snose i prijatelji – neprestano je huškajući da ide dalje, iako su vrlo vjerojatno svjesni terminalnog stanja u kojem se nalazi.
Političko umiranje, kao i biološko, proces je koji je potrebno prihvatiti. Postoji život i izvan politike, to bi gospođi, za njezino zdravlje, netko ipak trebao objasniti. Po meni bi idealna osoba bio jedan nekada ugledni novinar, budući se slična psihosomatika manifestira i kod njega.
Ne znam zašto neki ljudi ne shvaćaju čari šetanja, pecanja, putovanja, obilaska trgova mnogih gradova, heklanja, a može se recimo pretplatiti i na Netflix – mogućnosti su neograničene. Osobno bih gospođi sugerirao House of Cards. Siguran sam da bi puno naučila, i sebi se čudom čudila zašto se ikada bavila politikom.
A može i nešto jednostavnije: sudoku, križaljke, bojanke za odrasle – sve to dokazano smiruje. Ako ništa drugo, može se upisati na tečaj keramike, pa energiju preusmjeriti s razbijanja Hrvatske na oblikovanje tanjura i vaza. A narod bi, vjerujte, disao puno lakše.
Izvor:Ivica Granić
Crodex.net
