Ni jedan sud nije utvrdio da je Hrvatska izvršila agresiju jer ni jedan sud nije procjenjivao je li pravo Hrvatske na samoobranu iz članka 51. Povelje UN-a od agresije s teritorija BiH 1992. – 1995.”, kaže Mišetić.
Prilikom nedavnog televizijskog intervjua ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, koji je i čelnik stranke Narod i pravda, nije eksplicitno odgovorio na pitanje je li Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, piše Večernji list BiH.
Očekivano, javili su se brojni čuvari tekovina revolucije koji su ga nazvali bošnjačkim izdajnikom, čovjekom koji se prodaje UZP-u, Zagrebu, Hrvatima u BiH, samo kako bi dobio komad vlasti te de se nastavlja osvećivati Stranci demokratske akcije.
Konaković je to kasnije pokušavao objasniti odlukom koju je Zagrebu kao odgovor dostavio predsjednik Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) Carmel Agius, a o tome da, koliko god bila politički interpretativno štetna za Hrvate i Hrvatsku, pravno gledajući, nema nikakva utjecaja ni utemeljenja da se kolektivizira krivnja iz presude koja je izrečena šestorici bivših hrvatskih dužnosnika Herceg Bosne.
Odbili zahtjev Zagreba
Naime, nakon izricanja prvostupanjske presude Haaškog suda “šestorki”, Republika Hrvatska pokušala se uključiti u postupak kao amicus curiae (prijatelj suda) kako bi zaštitila svoje interese s obzirom na to da su u toj presudi, kao i u drugostupanjskoj, navedeni prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i pokojni načelnik Glavnog stožera.
No, takav zahtjev Haaški je sud odbio, kao i žalbu upućenu neposredno prije izricanja drugostupanjske presude “šestorki”. “Raspravno vijeće nije donijelo izričite nalaze u vezi sa sudjelovanjem Tuđmana, Šuška i Bobetka u UZP-u i nije ih proglasilo krivima ni za kakav zločin”; “pretpostavka nevinosti trojice hrvatskih dužnosnika nije narušena”; i “Žalbeno vijeće naglašava da nalazi iz Prvostupanjske presude u vezi s trojicom hrvatskih dužnosnika ni na koji način ne predstavljaju zaključke o odgovornosti države Hrvatske”, stoji u odgovoru suca Agiusa, koji je inače predsjedao sudskim vijećem u drugostupanjskom postupku protiv dužnosnika Herceg Bosne.
Odbijajući zahtjev Hrvatske, Agius je ocijenio kako “Hrvatska nije ‘strana’ u… postupku i dokazima Međunarodnog suda te stoga nema legitimaciju za podnošenje zahtjeva u vezi sa sadržajem eventualne drugostupanjske presude u ovome slučaju”.
Takva ocjena Haaškog suda, kao ni izjave njegovih najviših autoriteta, poput Agiusa ili pak glavnog tužitelja Sergea Brammertza, nisu bile dovoljne da se ne nastavi s mitomanskim uvjeravanjem vlastitog naroda kako je Haag ispisao povijest, presudio agresiju Hrvatske i Srbije te u odnosu na Hrvate, primjerice, kolektivizirao “udruženi zločinački pothvat”. “ICTY, kao i sada Mehanizam, ne bave se s odgovornosti država, samo pojedinačnom kaznenom odgovornosti”, odgovorila je na nedavni upit Večernjaka glasnogovornica Mehanizma za kaznene sudove UN-a Helena Eggleston.
“Mandat Suda u Haagu bio je provesti istragu i kazneno goniti pojedince odgovorne za kršenje međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije, a ne država”, rekao je Agius, a Brammertz je pak u govoru pred Vijećem sigurnosti istaknuo kako “isuviše mnogo ljudi sluša ratne zločince koji se skrivaju iza tvrdnji o kolektivnoj odgovornosti”. “Zločine nisu počinile nacije ili narodi. Počinili su ih pojedinci, a ponajprije politički i vojni dužnosnici”, rekao je Brammertz i nastavio: “Stoga, dopustite mi da budem sasvim jasan – ni jedna zajednica ne snosi odgovornost za to što su ti ljudi učinili. Krivnju snose oni, i nitko drugi”.
Nisu sinonimi
Teza Haaškog suda o utvrđenom međunarodnom karakteru sukoba u BiH, kao i da je Zagreb nad HVO-om imao nadzor ne podrazumijeva da se radilo o agresiji nad BiH, ističe Luka Mišetić, nekadašnji odvjetnik Ante Gotovine u Haagu. “Međunarodni oružani sukob” i “ukupna kontrola” nisu, “to jest agresija”, nisu sinonimi. Ni jedan sud nije utvrdio da je Hrvatska izvršila agresiju jer ni jedan sud nije procjenjivao je li pravo Hrvatske na samoobranu iz članka 51. Povelje UN-a od agresije s teritorija BiH 1992. – 1995.”, kaže Mišetić.
www.vecernji.ba/Zoran Krešić
