Vrlo često društvenim mrežama i ali i u pojednim portalima kruži set zabluda koje nas žele uvjeriti kako je ”za vrijeme Tita ” bilo najbolje i kako mi nismo u pravu kada tvrdimo da niti jedan trg i ulica u Hrvatskoj ne smije nositi ime po groznom totalitarnom diktatoru, krvniku i ljubitelju tuđe patnje. Odlučili smo odgovoriti na njih i raskrinkati zablude.
Ne kako bismo polemizirali s indoktriniranim i neukim osobama , već kako bismo educirali , posebno mlađe generacije koje se ne sjećaju kako je bilo za vrijeme ”titove Jugoslavije” .
- Je li se Hrvatska ikad u svojoj povijesti razvijala brže nego za vrijeme Tita?
Činjenica je da je Hrvatska u tih 45 godina značajno zaostala za svim zemljama s kojima se realno može i mora uspoređivati (Austrija,Grčka, Španjolska, Italija,Portugal), a koje su imale kapitalizam. Napredovala je samo u odnosu na sovjetski komunistički blok, ali to što je Broz bio možda malo manji luđak i manje loš u nekim ekonosmkim pitanjima od Staljina, Honeckera ili Causescua i dalje ne znači da bismo ga trebali vrednovati drugačije nego kao diktatora i monstroznog zločinca. I manje zlo je još uvijek zlo. - Jesu li ikad bile manje socijalne razlike nego u Titovo vrijeme?
Zašto bi male socijalne razlike nužno bile dobra stvar? U Sjevernoj Koreji su puno manje nego u Americi, na Kubi su puno manje nego u Švicarskoj. Da u Hrvatskoj prosječna plaća naraste trostruko, a broj eurskih milijunera se upedeseterostruči, to bi značilo da su se drastično uvećale socijalne razlike, ali bi svejedno bila dobra vijest. - Je li ijedna vlast, prije ili poslije Tita, dijelila ljudima besplatno stanove?
Niti jedna vlast nije ništa dijelila besplatno. Samo je redistribuirala nasilno oteti stambeni fond (zamisli da ti danas netko otme stan ili u njega s tobom useli nepoznatu obitelj) i otimala novac svima da bi stanove dala svojim favoritima. Lojalnost partiji i oligarhiji radi sitnih ili krupnih financijskih dobitaka slomila je kralježnicu otpora i stvorila stranačke zombije. Taj mentalitet je nažalost opstao i danas. - Jesu li ikad bile – kad se izračuna što se novcem moglo kupiti –plaće veće nego za vrijeme Tita?
Jesu, naravno. A pomaže i to da danas sve možeš kupiti u Hrvatskoj, ne moraš ići u pogranične zapadnjačke gradove da bi kupio traperice, deterdžent ili konzervu Fante. Nekad sanjam da se ljude vremenskim strojem prebaci u 1983. pa da se podsjete ili uvjere u svu neslobodu, bijedu i siromaštvo. - Je li ikad bilo jeftinije zdravstvo nego u Titovo vrijeme?
Zdravstvo je uvijek pitanje prioriteta, a manje pitanje novca. A upravo Titovo doba je u zdravstvo uvelo plave kuverte, svinjske polovice i boce viskija. Pa je bilo moguće, a moguće je i danas jer je zdravstvo i dalje socijalističko, da na red prije dođe lik s gripom nego bolesnik s teškim
infarktom. Uz neučinkovito i korumpirano (Titovo nasljeđe) javno zdravstvo, danas se ipak razvio i određeni broj privatnih klinika koje omogućuju jednaku razinu liječenja kao na Zapadu. U Titovo vrijeme to je bila rijetkost. Problem je što i dalje moraš plaćati i državno i privatno zdravstvo i nemaš mnogo izbora, što je notorna pljačka. - Je li ikad bilo jeftinije školovanje nego u to vrijeme?
Školovanje nije samo sebi svrha, a svrha pogotovo nije jeftinije nego povoljnije školstvo jer bi u tom slučaju na Zapadu svi išli na manje kvalitetna i jeftina sveučilišta. Ono služi kako bi pojedinci našli svoje mjesto na tržištu rada. Cijena koju će za to platiti (direktno ili kroz poreze) je manje bitna ako vam školovanje na kraju omogući dobar posao i zaradu. Sva istraživanja govore da je sve, pa i školovanje, povoljnije i bolje kada se građanima pruži alternativa državnom školstvu. Kao i u zdravstvu, nažalost u nas se situacija nije dovoljno promijenila. Tu smo i dalje u socijalizmu. Država je glavni, a rekli bismo i jedini ozbiljni igrač. Rezultat je porazan upravo zbog toga. - Je li ikad bila manja nezaposlenost nego u Titovo vrijeme? Sve do 20. stoljeća nezaposlenost nije postojala, tako da je pitanje zapravo apsurdno. Ako si bio nezaposlen po današnjim standardima muljanja,ljenčarenja i biranja poslova, umro si od gladi. Najveće barbarstvo je upravo socijalistička ideja da svi moraju imati posao čak iako za njim nema realne tržišne potrebe pa ga država izmisli i ako na tome poslu mogu drijemati jer su lojalni Partiji ili danas stranci. Takvo što je ultimativna mržnja prema čovječanstvu jer počiva na favoriziranju lijenih poltrona i izrabljivanju marljivih i inovativnih.
- . Jesu li ljudi ikad imali sigurnije zaposlenje nego u vrijeme komunizma? Sigurnije zaposlenje nije nikakvo postignuće nego poraz za konzumente tih proizvoda i usluga. I gulag je nudio sigurno zaposlenje. Najbolje rješenje za radnike nije siguran posao, već bogato tržište rada u kojem radnik nezadovoljan primanjima ili poslodavcem može bezbolno promijeniti posao.
- Je li se za vrijeme Tita broj stanovnika Hrvatske smanjio za 800.000 ljudi, a u samostalnoj Hrvatskoj povećao za milijun ljudi ili je upravo obratno? Iako je Tito bio vrlo plodan muškarac koji je volio imati djecu s različitim ženama, ne bih se baš usudio tadašnju bolju demografsku sliku objašnjavati njegovom seksualnom nezasitnošću. Države ipak uglavnom ne diktiraju globalne trendove i nezaustavljivi proces demografske tranzicije. Praktički sve zemlje svijeta, s izuzetkom nekih islamskih, imaju niži natalitet nego u to doba. Brozovo doba počelo je nadoknadom gubitaka u Drugom svjetskom ratu i baby boomom koji je obilježio to razdoblje u gotovo svim pogođenih zemljama. Ekonomska emigracija je bila jaka i tada i danas, s time da je EU u ovoj formi postojala početkom 80-ih, a mi bili njen član, u Hrvatskoj vjerojatno ne bi ostao doslovce nitko.
- Organizira li vam hrvatska država gotovo besplatno ljetovanje u radničkim odmaralištima ili je to radila Titova Jugoslavija? Ponavljam po deseti put, ništa nije besplatno. Ta ljetovanja nije organizirala država nego odabrana poduzeća. A ideja da neka tvrtka profit ulaže u kupovinu ili gradnju skupe nekretnine na Jadranu, umjesto u daljnji razvoj , povećanje produktivnosti ili povećanje plaća, prilično je egzotična. Svakako je moguća i danas, ali sumnjam da bi se netko odlučio na to. Ne znam za vas, ali ja bih godišnji odmor ipak volio provesti bez onih s kojima na radnom mjestu provodim ostatak godine ili ponekad otići na neko drugo mjesto.
- Je li se na Tuđmanovoj ili na Titovoj sahrani okupio najviši skup državnika u povijesti?
Tuđmanova greška je što je htio previše nalikovati Titu pa onda valjda dio manje inteligentnih uspoređuje njihove sprovode. Jedini kriterij vrednovanja političara je njihovo nasljeđe. Titovo nasljeđe je mnoštvo masovnih grobnica i stotine tisuća ubijenih .Ostatak naslijeđa danas srećom ne postoji, raspali su se i socijalizam i Jugoslavija. Tuđmanovo, i onaj dobar i onaj loš dio, još uvijek postoji. Nadamo se da ćemo se riješiti onog lošeg dijela koji je još u velikoj mjeri posljedica upravo naslijeđa iz Jugoslavije i njihovih struktura, prije svega crony, partijskog kapitalizma i udbaškog naslijeđa, ali Hrvatska će svakako opstati, koliko god neki sanjali o nekoj novoj Jugoslaviji.
Ono što je ključno , mi smo u mogućnosti na izborima svake 4 godine promijeniti vlast dok je u Jugoslaviji to bilo nemoguće a svi politički protivnici su završavali ili u zatvorima ili na grobljima. Ako nismo zadovoljni sa situacijom u Hrvatskoj, onda su za tu sitaucaiju najviše odgovorni građani Hrvatske koji nisu bili u stanju izabrati prave jude da ih vode. Tuđman i hrvatski branitelji su stvorili državu u gotovo nemogućim uvjetima a na prošlim izborima 54 % građana uopće nije imalo potrebu niti da izađe na izbore.
