Inoslav Bešker, ugledni novinar i suradnik brojnih hrvatskih medija, dugogodišnji dopisnik iz Rima, znanstvenik i plodni pisac , preminuo je u 74. godini.
Inoslav Bešker bio je jedan od vodećih medijskih ideologa jugoslavenskog komunizma u njegovom kasnom razdoblju. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u sućuti spominje njegove ‘pamtljive tekstove’. Je li mislio i na Beškerov tekst iz 1985. u kojem blaženog kardinala Stepinca naziva ‘zlom dušom’?
Bešker je sa svojim tekstovima bio desetljećima nazočan u hrvatskoj javnosti, posebice kao dopisnik iz Rima, a autor je i brojnih stručnih radova.
Jutarnji list piše kao je preminuo “nestor novinarstva”, Hrvatska radiotelevizija opisuje ga kao “doajena hrvatskog novinarstva”, a ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek kaže da je Bešker bio “bard hrvatskog novinarstva”.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u sućuti obitelji Bešker piše kako je “hrvatsko novinarstvo ostalo bez čovjeka uistinu iznimne erudicije i zaista specifičnog, prepoznatljivog izričaja. Sa žarom i entuzijazmom se prihvaćao mnogih različitih tema, za njim ostaju brojni vrlo pamtljivi tekstovi. Doprinos Inoslava Beškera novinarskoj profesiji jednako je upečatljiv kao i njegova sveučilišna karijera, tijekom koje je u Hrvatskoj i susjednoj Italiji pomogao obrazovati brojne naraštaje novinara”.
Kad predsjednik Sabora Jandroković piše kako su iza Beškera ostali “vrlo pamtljivi tekstovi” vjerojatno ne misli o Beškerovim partijskim tiradama i obračunima s protivnicima komunističkog režima. Takvi tekstovi nakon tri desetljeća u javnosti se ne spominju, pamte ih samo žrtve komunističkog terora.
Bezobzirni napadi na Crkvu, Kuharića i Stepinca
Oni koji danas odaju počast Beškeru, vjerojatno se ne sjećaju njegovih bezobzirnih napada na hrvatske domoljube, na Crkvu, na kardinale Stepinca i Kuharića. Ili ih se nerado sjećaju.
Bešker je, na što je Narod.hr već podsjećao, 24. kolovoza 1985. u Vjesniku objavio napad na kardinala Franju Kuharića zato što je pohvalno govorio o svome prethodniku na dužnosti zagrebačkog nadbiskupa, kardinalu Alojziju Stepincu.
Stepinca naziva “zlom dušom” o kojemu su “sud i javnost rekli svoje”, podupirući tako presudu Stepincu i sliku koju je o njemu stvarala komunistička propaganda.
“Ostaje činjenica, povijesno i sudski utvrđena, da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka koji su ikada oskvrnuli časno ime hrvatskog naroda za šaku vlasti”, piše Bešker.
Taj tekst nije ništa neuobičajeno za to vrijeme, komunistički propagandisti redovito su ih nizali klevećući sustavno i Crkvu i svaki pojavni oblik domoljublja i time dokazivali svoju vjernost režimu. Bešker je bio u tome jedan od glavnih, ne dopuštajući nikakvu mogućnost da se bilo o Crkvi bilo o nekom zagovorniku hrvatske samostalnosti i pomisli išta dobro.
Nije okrenuo kaput, samo je prihvatio zastavu koja se nudila
Kao i mnogi drugi, Bešker je prihvatio je Hrvatsku kad je njezina neovisnost bila neminovna i odmah stao u prvi red, pokušavao ju je preoblikovati u skladu sa svojom osobnom ideologijom. Nije okrenuo kaput, samo je promijenio zastavu, prihvatio onu koja se nudila. Teoretičari samoupravnog socijalizma i bratstva i jedinstva i u neovisnoj Hrvatskoj su ionako od početka vodili glavnu riječ.
Bešker je bio vrlo obrazovan. Njegovi novinarski tekstovi, ako izuzmemo ideološke i propagandističke članke, znali su biti vrlo poučni. To vrijedi i za njegove knjige. Posebice kad je riječ o izvješćivanju iz Rima, podloga njegovu radu bilo je izvrsno poznavanje sustava i dobre veze.
U Hrvatskoj je kao “lijevi intelektualac” usmjeravao javnu raspravu o temeljnim političkim pitanjima u skladu sa svojim predodžbama skovanim u partijskim kadrovskim kovačnicama, kasnije obogaćenim međunarodnim iskustvima u razmjeni s lijevim i liberalnim političkim trendovima u Europi.
U tome se izvanredno snašao, njegovi poučni članci bili su dosljedno prožeti ideološkim postulatima.
Nije odustao od pamfletističkih metoda
Nekima će ostati upamćen i njegov tekst iz 2018. godine, potpuno lažna konstrukcija o sukobu jednog heteroseksualnog i jednog homoseksualnog para u Belgiji. Sukob dvaju parova Bešker je opisao kao brutalni napad heteroseksualaca na homoseksualce. Ženu koja je u tome sudjelovala, Belgijanku čija je majka navodno Hrvatica, nazvao je Hrvaticom i predstavnicom “katoličke homofobne kulture”, njezin je muž predstavljen kao divljak, a dvojica homoseksualaca s kojima su se sukobili ispali su visoko obrazovani muškarci zaslužni za kulturni napredak društva.
Po tome sudeći, Bešker ni u svojim kasnim godinama i bogatim iskustvom djelovanja u demokraciji nije zaboravio metode pisanja pamfleta.
Jedan od posljednjih komunističkih medijskih komesara iza sebe je ostavio bogato djelo, bezbroj novinskih članaka i brojne knjige.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je kako će ime Inoslava Beškera biti “trajno zabilježeno u povjesnici hrvatskog novinarstva”. Trebalo bi biti, no ovisi na koji način.
Biografija Inoslava Beškera
Inoslav Bešker bio je jedan od vodećih medijskih ideologa jugoslavenskog komunizma u njegovom kasnom razdoblju.
Inoslav Bešker rođen je 1950. u Zagrebu. Novinarstvom se počeo baviti 1967., pišući u Omladinskom tjedniku. Nakon toga radio je za Vjesnik, Večernji list, Slobodnu Dalmaciju, BBC, Radio 101, Danas, Hrvatsku radioteleviziju, Jutarnji list i Globus.
Diplomirao je novinarstvo u Zagrebu, a doktorirao slavistiku u Milanu. Predavao je na nekoliko hrvatskih i talijanskih sveučilišta i visokih škola.
Pisao je antropološke studije, bavio se kulturološkim temama i pitanjima religije. Po vlastitim riječima nije bio vjernik. Između ostaloga, napisao je biografije dvaju papa, Ivana Pavla II. i Franje.
Ideolog komunizma pa onda nove ljevice
Bio je član savjeta časopisa Novi plamen ljevičarskog foruma koji je okupljao istomišljenike s područja bivše Jugoslavije i koji se između ostaloga istaknuo borbom za prava životinja. Hrvatsko novinarsko društvo proglasilo ga je 2003. novinarem godine.
Bešker je od početka strpljivo gradio novinarsku karijeru pišući pamflete i obrazujući se. Napredovao je poput još nekolicine sličnih imena dokazujući se znanjem i poslušno slijedeći partijsku liniju. Bio je jedan od onih novinara čije su rečenice bile opravdanje za to da netko završi u zatvoru.
Kad predsjednik Sabora Jandroković piše kako su iza Beškera ostali “vrlo pamtljivi tekstovi” vjerojatno ne misli o Beškerovim partijskim tiradama i obračunima s protivnicima komunističkog režima. Takvi tekstovi nakon tri desetljeća u javnosti se ne spominju, pamte ih samo žrtve komunističkog terora.
Bezobzirni napadi na Crkvu, Kuharića i Stepinca
Oni koji danas odaju počast Beškeru, vjerojatno se ne sjećaju njegovih bezobzirnih napada na hrvatske domoljube, na Crkvu, na kardinale Stepinca i Kuharića. Ili ih se nerado sjećaju.
Bešker je, na što je Narod.hr već podsjećao, 24. kolovoza 1985. u Vjesniku objavio napad na kardinala Franju Kuharića zato što je pohvalno govorio o svome prethodniku na dužnosti zagrebačkog nadbiskupa, kardinalu Alojziju Stepincu.
Stepinca naziva “zlom dušom” o kojemu su “sud i javnost rekli svoje”, podupirući tako presudu Stepincu i sliku koju je o njemu stvarala komunistička propaganda.
“Ostaje činjenica, povijesno i sudski utvrđena, da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka koji su ikada oskvrnuli časno ime hrvatskog naroda za šaku vlasti”, piše Bešker.
Taj tekst nije ništa neuobičajeno za to vrijeme, komunistički propagandisti redovito su ih nizali klevećući sustavno i Crkvu i svaki pojavni oblik domoljublja i time dokazivali svoju vjernost režimu. Bešker je bio u tome jedan od glavnih, ne dopuštajući nikakvu mogućnost da se bilo o Crkvi bilo o nekom zagovorniku hrvatske samostalnosti i pomisli išta dobro.
U Hrvatskoj je kao “lijevi intelektualac” usmjeravao javnu raspravu o temeljnim političkim pitanjima u skladu sa svojim predodžbama skovanim u partijskim kadrovskim kovačnicama, kasnije obogaćenim međunarodnim iskustvima u razmjeni s lijevim i liberalnim političkim trendovima u Europi.
U tome se izvanredno snašao, njegovi poučni članci bili su dosljedno prožeti ideološkim postulatima.
Po tome sudeći, Bešker ni u svojim kasnim godinama i bogatim iskustvom djelovanja u demokraciji nije zaboravio metode pisanja pamfleta.
Jedan od posljednjih komunističkih medijskih komesara iza sebe je ostavio bogato djelo, bezbroj novinskih članaka i brojne knjige. Odgojio je i nasljednike koji će u novim okolnostima nastaviti njegovo djelo.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je kako će ime Inoslava Beškera biti “trajno zabilježeno u povjesnici hrvatskog novinarstva”. Trebalo bi biti.
Izvor: narod.hr
