Danas je punih 25 godina od smrti velikog hrvatskog političara kojeg su nazivali “desnom rukom predsjednika Tuđmana” i “predsjednikom iz sjene” – Gojka Šuška
Povodom ove okrugle obljetnice, pokojnom ratnom ministru na razne se načine odaju počasti, pa je tako od danas u prodaji i poštanska marka sa njegovim likom, a u dvorani Vatroslav Lisinski održat će se velika komemoracija uz pokroviteljstvo Vlade RH i HDZ-a.
Umro na Rojsovim rukama
Šušak je cijeli svoj život podredio osamostaljenju Hrvatske, no u njezinoj slobodi nije dugo uživao. Početkom 1996. godine dijagnosticiran mu je rak pluća. Nakon neuspjelog liječenja u SAD-u, liječenje nastavlja u Hrvatskoj, no bolest je jača. Zadaću ministra obrane, Šušak je obnašao sve do svoje smrti koja je uslijed naglog pogoršanja nastupila 3. svibnja 1998. godine u Kliničkoj bolnici Dubrava.
Tih se bolnih trenutaka za naš portal prisjetio general Ljubo Ćesić – Rojs:
“Plačem za njim od jutra… Nitko to ne može razumjeti, čak ni moja supruga. S njim sam pred smrt provodio po 20 sati. Nije mogao spavati i zvao me je k sebi kao da je tako dobivao neku sigurnost. Posljednjih pet dana je bio na morfiju i nije bio pretjerano svjestan. Samo su mu se suze slijevale. Umro mi je na rukama… Ispustio je dušu, a ja sam ga poljubio, kleknuo, zaplakao i izmolio pet očenaša. Znao sam kakvog smo čovjeka izgubili…”
Istinski domoljub za Kanađane je bio Jerry
Da je riječ o istinskom domoljubu, potvrđuje svaka rečenica iz životopisa pokojnog Gojka Šuška. Ovaj hrvatski političar rodio se 16. ožujka 1945. godine u Širokom Brijegu kao šesto dijete Ante i Stane. Široki Brijeg bilo je mjesto njegova stasavanja, a u njemu je završio osnovnu i srednju školu. Odrastao je bez oca i jednog od braće koji su zadnji put viđeni ulaskom partizana u Zagreb.
Nakon završene Pedagoške akademije u Rijeci, uoči odsluženja vojnog roka 1968. godine napušta Jugoslaviju i odlazi u Kanadu. Uz svoj privatni biznis, na uglednom University of Ottawa uspješno položio 36 tečajeva iz područja upravljanja, računovodstva, računala i komunikacija. U Kanadi je bio predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije čiji je bio i utemeljitelj 1987.
Također je bio predsjednik Zaklade za Hrvatske studije, ravnatelj Hrvatske škole u Ottawi, te osnivač i predsjednik katedre Hrvatskog jezika na sveučilištu Waterloo. U Kanadi 1973. ženi se Đurđom, tada socijalnom radnicom, porijeklom iz Ozlja, s kojom zasniva obitelj. Nakon vjenčanja preselili su se u kuću na Walkley Roadu, a kasnije s troje djece u drugu kuću u predgrađu u ulicu Greyrock Crescent gdje će susjedi Gojka zvati “Jerry”.
Kratko uživao u neovisnoj Hrvatskoj
U siječnju 1990. godine vraća se u Hrvatsku i postaje sudionikom 1. općeg sabora HDZ-a održanom u Zagrebu. Upravo tada, počinje se kotrljati njegova politička karijera u kojoj Franjo Tuđman vidi odličan potencijal, zbog čega Šušak postaje čovjek od njegova najvećeg povjerenja te mu zbog toga daje odgovornost u donošenju vrlo važnih strateških odluka tijekom nadolazećeg Domovinskog rata.
U svibnju 1990. godine postao je član prve hrvatske Vlade i ministar iseljeništva, a 4. ožujka 1991. godine imenovan je zamjenikom ministra obrane Martina Špegelja. Ministrom obrane postaje u jeku rata, kada daje poznatu izjavu:
“Za to sam, tako mi Boga, i te kako kompetentan. Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države.”
