“Thompsonovi koncerti su poraz vjere” – izjavio je novi medijski mezimac, bosanski fratar Franjo Ninić. I odmah postao zvijezda.
Nakon odlaska Josipa Pejakovića, probošnjačka i postjugoslavenska kulturno-medijska elita ostala je bez glasnog “Hrvata” koji će reći ono što im se sviđa, ali da – ironično – nosi hrvatsko ime . U međuvremenu, čini se da su pronašli idealnu zamjenu koji za razliku od Pejakovića još i nosi krunicu.
Zove se Franjo Ninić, dolazi iz Bosne i Hercegovine, nosi franjevački habit i rado priča ono što najviše veseli sarajevske redakcije, jugonostalgičare, urbane “intelektualce” i regionalne moralizatore.
I kako to već ide – čim je rekao da su koncerti Marka Perkovića Thompsona “poraz vjere”, otvorena su mu sva vrata: Telegram, Index, region, pa možda i pokojna “Omladinska iskaznica”. Fra Ninić je sada važan glas u javnosti. Pa makar taj glas šaptom ruši one koji su stali uz narod kad je bilo najteže.
Daidža u habitu
Nije nikakva tajna da “bosanski daidža” već desetljećima uživa reputaciju u kojoj se humor miješa s frustracijom. Nekolicina glasnih franjevaca Bosne Srebrene nisu rijetko znali skretati izvan okvira Evanđelja – bilo u ljevičarsku ideologiju, bilo u salonski pacifizam, bilo u političko moraliziranje, često u društvu s onima koji nemaju baš puno simpatija za narod kojem pripadaju.
Fra Franjo Ninić nastavlja tu liniju. No ide i korak dalje. Jer sada se ne propovijeda samo s oltara – već i sa stranica portala koje bi Isusa danas vrlo rado prijavili za govor mržnje.
Gdje je Crkva?
Najzanimljivije u cijeloj priči jest reakcija – ili točnije, izostanak reakcije Crkve. Navodno je nadbiskup Tomo Vukšić primio više protestnih pisama u kojima se fra Ninića otvoreno optužuje da “u njega nije ušao Duh Sveti, nego vrag”.
Što je nadbiskup odgovorio? Ništa. Navodno je pisma samo proslijedio. Bez komentara.
Možda se boji da bi javno ograđivanje moglo izazvati val nezadovoljstva među istim tim redakcijama koje danas slave fra Franju. A možda – kako to već ide u crkvenim krugovima – čekaju da se bura slegne. Ili da se sam narod navikne na to da je “poraz vjere” kada tisuće ljudi mole Boga uz pjesmu “Lijepa li si”.
U habit se danas može sakriti svašta
Nije problem što fratar ima mišljenje. Neka ga ima. Problem je kad to mišljenje više liči na programske smjernice nevladinih udruga sa Soroševih seminara, nego na nauk Katoličke Crkve.
Ali to je cijena koju plaćamo kad mediji biraju tko je dobar, a tko loš katolik. Tko je primjeren Hrvat, a tko opasan nacionalist.
Fra Franjo Ninić je njihov izbor. Njihov novi Pejaković.
A mi?
Mi ćemo još dugo slušati o njemu. I još dulje – šutjeti o onima koji zaista zaslužuju da ih se čuje.
Izvor:Ivica Granić
