Ljudi mogu misliti o Donaldu Trumpu što god hoće, ali u Americi se osjeća novi entuzijazam. Milijuni ljudi sretni su zbog ishoda izbora i doista vjeruju da su na biralištima spasili svoju državu od potonuća. Očekuju novi uzlet, zanimaju ih imenovanja u novoj administraciji, angažirani su na društvenim mrežama i dijele gomilu sadržaja o izabranom predsjedniku i njegovoj ekipi.
Naravno, ima i onih koji tuguju, ne mogu se pomiriti s porazom i misle da je ovo kraj demokracije. Nije.
S druge strane Atlantika, u Hrvatskoj, nema nikakvog entuzijazma ni oko čega. Nema energije, sve je manje ljudi angažirano oko političkih procesa i ne osjeća se ništa u zraku iako su i nama uskoro predsjednički izbori.
U redu, reći ćete da naš predsjednik države nema ovlasti. Birali smo mi na proljeće i Sabor pa isto nije bilo naročite mobilizacije iako je predsjednik države igrao jako opasno ne bi li potaknuo ljude. Izlaznost je bila solidna, ali ukupna energija slaba. Očekivanja nikakva.
Evo, sad imamo još jednu veliku aferu. Opet je to sve tiha vodica, kao da nikome nije stalo.
Ne znam kako to promijeniti jer bojim se da je većina Hrvata digla ruke. Ne vjeruju da može bolje. Kad uzmemo u obzir da nam stanovništvo ubrzano stari, a da ljudi u određenim godinama počnu jako preferirati status quo, ne znam što se to mora dogoditi da i mi doživimo tu energiju kakvu se sad može vidjeti u Americi.
Šteta, Hrvatska je zemlja dobrih ljudi i velikog potencijala. Ali mi smo narod bez ambicije, a ono malo vjere u bolje što smo imali, ubili su oni koji su u naše ime upravljali.
Amerikanci vjeruju da su predodređeni za najjaču naciju na svijetu. Mi smo u drastično drukčijoj poziciji, ali veliki je problem to što nemamo nikakve ciljeve.
Tko nema cilja, osuđen je na lutanje. A tko luta, uvijek zaostaje za drugima. A tko zaostaje, gubi – i ljude, i novac, i budućnost.
Mate Mijić
crodex.net
