Tomislav Jonjić, odvjetnik i povjesničar te kandidat na predsjedničkim izborima poznat je po svojim stavovima koji naglašavaju suverenizam, očuvanje nacionalnog identiteta i kritiku globalističkih trendova. Ako bi postao predsjednik Hrvatske, njegov mandat mogao bi donijeti značajne promjene ovisno o njegovom pristupu ključnim pitanjima.
Ukonkurenciji s javnosti poznatijim imenima poput Zorana Milanovića, Dragana Primorca, Marije Selak Raspudić ili Ivane Kekin, Tomislava Jonjića još uvijek doživljavaju kao kandidata koji se nalazi na periferiji utrke za Pantovčak. No, Jonjić je već jučer predajom velikog broja potpisa izazvao veliku pozornost medija, a njegov potencijalni ulazak u drugi krug bio bi pravo političko iznenađenje.
Kao kandidat na predsjedničkim izborima, Tomislav Jonjić se suočava s nekoliko izazova u pokušaju ulaska u drugi krug. Naime, Jonjić Ima posvećenu bazu podrške, osobito među veteranima i konzervativnim skupinama, no suočava se s problemima medijske pokrivenosti.
Njegova platforma naglašava hrvatski suverenitet, jačanje nacionalne obrane i zaštitu prava branitelja. Međutim, mnogi od njegovih prijedloga, poput fokusiranja na povijesna i kulturna pitanja, nisu u dovoljnoj mjeri odjeknuli među širim društvenim krugovima
Kako bi poboljšao svoje šanse, Jonjić bi trebao proširiti svoj doseg izvan trenutnih podržavatelja, s fokusom na privlačenje šireg biračkog tijela. To bi moglo uključivati poboljšanje angažmana u medijima kako bi se prevladala percepcija marginalizacije te izradu politika koje odgovaraju na hitne probleme šire javnosti, poput gospodarskog razvoja i socijalnih pitanja. Jačanje njegove prisutnosti na internetu i organiziranje javnih događaja moglo bi pomoći u povećanju prepoznatljivosti.
Ako bi postao predsjednik Hrvatske, njegov mandat mogao bi donijeti određene promjene ovisno o njegovom pristupu ključnim pitanjima.
Što bi za Hrvatsku značila pobjeda Tomislava Jonjića na predsjedničkim izborima
Jači naglasak na nacionalni identitet i suverenitet
Jonjić je poznat po zagovaranju jačeg očuvanja hrvatske povijesti, kulture i tradicije. Kao predsjednik, mogao bi podržavati politike koje ističu važnost nacionalnog identiteta i suvereniteta Hrvatske u europskim i međunarodnim okvirima.
Njegova kritika prema određenim aspektima Europske unije mogla bi se odraziti u težnji za većom autonomijom Hrvatske unutar EU-a.
Vanjska politika
Jonjić bi se mogao zalagati za balansiranje odnosa između EU-a, SAD-a i drugih globalnih sila, uz poseban naglasak na zaštitu nacionalnih interesa.
Naglasak bi mogao biti na regiji i čvršćoj zaštiti hrvatskih manjinskih zajednica u susjednim zemljama.
Unutarnja politika
Kao predsjednik s ograničenim ovlastima, Jonjić bi mogao koristiti simboličnu ulogu i javne istupe kako bi utjecao na javno mnijenje i poticao određene političke smjerove.
Njegova retorika mogla bi biti oštrija prema političkim protivnicima, a mogao bi se više fokusirati na kritiku “političkih elita” koje smatra odgovornima za lošije stanje u državi.
Pitanja pravosuđa i korupcije
S obzirom na Jonjićevo pravničko obrazovanje, mogao bi promovirati reforme u pravosuđu te veći fokus na borbu protiv korupcije i transparentnost institucija.
Društvene podjele
Jonjić je polarizirajuća figura, pa bi njegovo predsjedništvo moglo pojačati podjele između političkih tabora u zemlji. Njegovi kritičari mogli bi ga optuživati za radikalizaciju diskursa, dok bi njegovi pristaše podržavali oštriji pristup u obrani hrvatskih interesa.
Zaključak
Mandat Tomislava Jonjića kao predsjednika Hrvatske vjerojatno bi bio obilježen suverenističkom retorikom, pokušajima jačanja nacionalnog identiteta i možda kontroverzama zbog njegovih čvrstih političkih stavova. Ipak, s obzirom na ograničene ovlasti predsjednika u Hrvatskoj, njegov utjecaj bi bio više simboličan nego direktan, osim u vanjskoj politici i javnim inicijativama.
Autor Draženka Franjić/cronika.hr
