Koliko puta ste čuli od početka Korone do danas “Ova država, kakva god da jeste, je trenutno najbolje mjesto na svijetu?” Ili “BIH je trenutno najbolja zemlja Europi”?
Uza sve njene mane, koje su do neba visoke, uza sav njen povijesni i politički kaos, u sustavu Korona ludila BIH je pokazala najmanje terora nad ljudima.
Koliko puta ste u zadnje dvije godine čuli poruke izvana, iz Europe, “Blago Vama, Ne možemo vjerovati kako vam je dobro, ne daju nam živjeti, ovo je 1984-a, ne daju mi da prošćem ni psa”? Recite iskreno…
Koliko pute ste dolazeći iz neke druge zemlje i ulazeći u BIH odahnuli i kazali “Konačno sloboda” shvaćajući da više niste u policijskoj državi i da više nemaju toliki nadzor nad vama u smislu PCR testova, kontrole kretanja itd?
Koliko poznajete slučajeva doseljenih stranaca ili studenata koji zbog restrikcija u načinu života u EU zemljama već dulje vremena žive u BIH ili tu planiraju ostati?
Istovremeno pokazala je da međuljudska solidarnost u njoj nikad nije bila potrošena. Bolnice su se izložile, zdravstveni radnici su i umirali zbog nas, određene samokontrole je bilo, no kažnjavanja ljudi, progonjenja kao u drugim zemljama EU, nije.
Broj mrtvih opet nije ništa veći nego u EU zemljama. Neki govore da smo stekli i kolektivni imunitet.
Korona još uvijek ne prolazi, ali ako ikada jeste porastao ugled BIH među stanovnicima EU, to se događa upravo sada.
Ako je ikada porasla svijest u samoj BIH da je slaba država ujedno država slabog represivnog aparata i da to u suštini znači dobra država, onda se to dogodilo sada.
Teško je to bilo zamisliti i teško nam je to shvatiti, no mnogi Europljani BIH promatraju kao posljednji slobodni europski teritorij.
I tu nisu samo anticjepisti.
Naravno da BIH nije slobodna, ona je itekako kolonijalna država koja je tek prošle godine povratila suverenitet nad vlastitim zračnim prostorom, ali slobodrarski duh naroda u njoj, pardon, slobodarski duh sva tri naroda u njoj, od koji niti jedan ne želi jaku represiju nad sobom i visoko nedostižne autoritete kojima se ne smije pljunuti u lice, Bosni i Hercegovini jamči itekakvu sjajnu libertarijansku budućnost, bude li ikada sa sebe skinula breme kolonizatora, izmirila se iznutra nad svojim identitarnim , povijesnim i političkim ranama i ako ikada bude počela samostalno živjeti.
Ovo zadnje je dakle još uvijek utopija, no ovo prvo – patriotizam, više nije. Postoji slika jedne simpatične BIH koju svi jednako volimo. Države koja nije represor nad svojim ljudima. Nije im puno dala al im zato nit ne moralizira.
Na takvoj slici države morala bi se graditi moguća BIH. Jasno je to i tzv političkim elitama. Bilo kakva represija ovdje bi jako brzo završila neslavno.
