Domovina

Matica hrvatska, ogranak Tomislavgrad: Deklaracija o položaju hrvatskog naroda u BiH i o demokratskom uređenju BiH

Na skupu održanom 08.svibnja 2021.godine u Tomislavgradu usvojen je dokument kojim se definira prijedlog rješavanja postojeće ustavne, političke krize u BiH.

Glavni zaključak tog dokumenta je da predstavljeni prijedlog unutarnjeg uređenja BiH (Deklaracija, u nastavku teksta dolje) ne krije u sebi nikakvu opasnost za cjelovitu, demokratsku, trajnu i samoodrživu državotvornu zajednicu Bosnu i Hercegovinu.

Potpisnici ove Deklaracije obrazlažu: Mi, hrvatski intelektualci, javni i kulturni djelatnici, te predstavnici hrvatskih znanstvenih, obrazovnih, kulturnih i drugih institucija svjesni teškog položaja hrvatskog naroda u BiH nudimo model budućeg demokratskog uređenja BiH.

Ovaj model se sastoji u tome da se BiH uredi kao tronacionalna, federalna državna zajednica.

Ovakvim unutarnjim uređenjem BiH osigurava se Hrvatima i Bošnjacima u Republici Srpskoj, Hrvatima i Srbima u bošnjačkom entitetu, kao i Srbima i Bošnjacima u hrvatskoj teritorijalnoj jedinici slobodno organiziranje u svoje zajednice i povezivanje s nacionalnim entitetima BiH.

Ovu deklaraciju nakon prihvaćanja na ovom skupu se planira uputiti Hrvatskom narodnom saboru u BiH sa zahtjevom da se prihvati kao službena politika HNS-a BiH i polazište za razgovor sa srpskim i bošnjačkim pregovaračima o budućem uređenju BiH, kao i za razgovore s predstavnicima međunarodne zajednice o budućnosti i budućem uređenju BiH.

Deklaracija se planira dostaviti i na druge važne društvene institucije i međunarodnim predstavništvima u BiH. Takst deklaracije dostavljamo u cijelosti, a kako prenosi hrvatskonebo.org:

D E K L A R A C I J A

hrvatskih intelektualaca, javnih i kulturnih djelatnika,

te predstavnika hrvatskih znanstvenih, obrazovnih, kulturnih i drugih institucija

o položaju hrvatskog naroda u BiH i o demokratskom uređenju BiH

Članak 1.

BiH je međunarodno priznata 1992. godine kao cjelovita država triju naroda: Hrvata, Bošnjaka i Srba.

Članak 2.

Hrvati u Bosni i Hercegovini su autohton, konstitutivan i suveren narod. 

Svoju državotvornost hrvatski narod je iskazao i na Referendumu za neovisnost BiH  održanom 29. veljače i 1.ožujka 1992. god., kao i u obrani teritorijalnog i državnog integriteta BiH u ratu od 1991. do 1995. godine, osobito onih područja na kojima su Hrvati činili većinsko stanovništvo. U skladu s okolnostima i procesima državnog osamostaljenja i nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kao i kasnijim ratnim događanjima, kao politički zreo i suveren narod Hrvati su preuzeli punu odgovornost  za svoj narodni opstanak kroz formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZHB), Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske republike Herceg-Bosne (HRHB). Svrha takvog političkog i vojnog samoorganiziranja bila je ne samo zaštita hrvatskog naroda u BiH od neposredne vojne ugroze, obrana prostora s većinskim hrvatskim stanovništvom i pomoć Republici Hrvatskoj u obrani od velikosrpske agresije, nego i obrana i oslobođenje cijelog teritorija BiH.

Stoga Hrvati u BiH imaju pravo odlučiti, bez vanjskog određivanja, o svomu političkom statusu i gospodarskom, kulturnom i socijalnom razvitku.

Članak 3.

Konstitutivni narodi u BiH razlikuju se po etnicitetu, jeziku, tradiciji, kulturi i državnom razvitku, te u najvećoj mjeri i po konfesionalnoj pripadnosti.

Njihova je posebnost i različitost ugrađena u austro-ugarski Štatut za BiH iz 1910. god., ustave BiH iz 1946., 1963. i 1974. god. i Daytonski mirovni sporazum iz 1995. god. čiji Aneks IV. predstavlja Ustav BiH.

Članak 4.

U ratu od 1991. do 1995. BiH se transformirala u tri teritorijalno-pravna entiteta: teritorij pod bošnjačkom upravom, Herceg-Bosnu i Republiku Srpsku.

Članak 5.

Rat u BiH okončan je Daytonskim mirovnim ugovorom kojim je BiH podijeljena na dva entiteta, hrvatsko-muslimansku Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Predstavnici Hrvatske Republike Herceg-Bosne su uz predstavnike Republike Hrvatske i predstavnike Republike Bosne i Hercegovine bili supotpisnici preliminarnog Sporazuma o stvaranju Federacije BiH, tzv. Washingtonskog sporazuma potpisanog 18. ožujka 1994. God. HR H-B nastavila je postojati sve do 14. kolovoza 1996. god. kada su sve ovlasti vlade HR H-B i vlade R BiH prenesene na vladu Federacije BiH i druga tijela vlasti sukladno prethodno donesenom Ustavu BiH, odnosno Aneksu IV. Daytonskog mirovnog sporazuma potpisanog u Parizu 14. prosinca 1995. godine, te Daytonskom sporazumu o implementaciji Federacije BiH potpisanom 10. studenog 1995. god.

Članak 6.

Granice između Federacije BiH i Republike Srpske i između županija u Federaciji BiH određene su Daytonskim mirovnim ugovorom.

Članak 7.

Cjelovitu BiH čine nefunkcionalnom i trajno neodrživom, te stalno ugrožavaju dvije dominantne, a suprotstavljene političke koncepcije: unitarna bošnjačka i separatistička velikosrpska.

Mi, Hrvati u BiH, ne prihvaćamo položaj taoca takvih politika i ambicija njihovih zagovaratelja i provoditelja. Osuđujemo političko nasilje, uzurpaciju vlasti, nepoštivanje Ustava i odbijamo se ubuduće pokoravati neustavnim zakonima kao što je nametnuti izborni zakon BiH.

Članak  8.

Tražimo od svih hrvatskih stranaka i političkih organizacija da odbiju sudjelovati u izborima ukoliko budu raspisani po tom neustavnom zakonu. Nećemo se odreći naših ustavnih prava niti ćemo ikome dopustiti da nam ih oduzme.

Članak  9.

Mogućnost opstanka BiH kao samostalne, funkcionalne i samoodržive zajednice triju ravnopravnih konstitutivnih naroda – istovjetan ustavno-pravni položaj Hrvata, Bošnjaka i Srba – vidimo jedino pod uvjetom poštivanja triju načela:

  1. BiH mora ostati cjelovita, ali ne unitarna
  2. BiH treba organizirati kao državu triju nacionalnih teritorijalnih zajednica, i to bošnjačke, hrvatske i srpske
  3. ove nacionalne zajednice ne moraju imati teritorijalni kontinuitet

Svjesni neuspjeha pregovora glede zaštite hrvatskih konstitutivnih prava u okviru institucija, preostaje jedino rješenje u teritorijalizaciji, odnosno u dosljednom provođenju federalističkog modela uređenja Bosne i Hercegovine.

Članak  10.

Pripadnicima naroda koji se nađu unutar entiteta drugoga većinskog naroda osiguravaju se sva kolektivna (građanska) prava po načelu reciprociteta, te opća ljudska prava.

Članak 11.

Jednak ustavnopravni položaj Hrvata, Bošnjaka i Srba jedino je jamstvo za funkcionalnost i samoodrživost BiH kao državne zajednice. 

Troentitetsko unutarnje uređenje osigurava punu jednakopravnost sva tri naroda, pojednostavljuje unutarnji ustroj, smanjuje troškovi javne uprave i povećava funkcionalnost države. Istodobno, ovakvim uređenjem moguće je jednostavno riješiti mjerodavne presude Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava. Time bi se stvorile realne pretpostavke za zatvaranje OHR-a i značajan napredak Bosne i Hercegovine u procesu euro-integracija koje podržavamo kao glavni strateški vanjskopolitički cilj Bosne i Hercegovine.

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button