Prisjetimo se i ne zaboravimo:
Piše:Braco Elezović
Do 1. listopada 1991. godine za Maria Papca sam mislio da je to još jedan potpuno obični momak s Babinog kuka koji se ničim posebno ne ističe. Mi Gružani i ekipa s Babinog kuka smo se uvijek respektirali, ali i podjebavali jedni druge, nikad, naravno, sa zlom namjerom. Bila je to neka naša vrsta natjecanja tko je ljepši, jači, pametniji…
A onda je došao 1. listopada, dan kada je napadnut naš zajednički Grad. Otišao sam u ured za obranu, tražio pušku, dobio je i ostao čekati ostale. Ostali su bili Mario Papac, Robo Curić, Miro Butigan, Neven Tomičić i još par ljudi. Prva dvojica su bili dio ekipe s Babinog kuka, a Miro i ja Gružani.
Već toga dana Mario je pokazao tko je on i od čega je zapravo sazdan. Nemam dovoljno riječi za opisati toga momka, ali možda to mogu njegova djela. Već treći dan rata je po prvi put u životu bez imao straha uzeo Zolju i krenuo skupa sa mnom pod jedan bor čekati tenk. Nikad u životu nije vidio Zolju, a kamoli pucao iz nje, ali bio je spreman riskirati život i zaustaviti kolonu koja se kretala prema nama. U pet minuta je uz moju i pomoć upustva s naljepnice te protuoklopne rakete naučio ono osnovno. Ok, nismo taj dan imali priliku zapucati na tenk, jer se nije ni pojavio, ali Mario je pokazao da za njega ne postoji nemoguće.
Na dan najtežeg napada na Grad Mario je bio jedan od one šestorice heroja koji su se pod plotunskom paljbom stotina četničkih minobacačkih i granata s topovnjača serpentinama popeli na tvrđavu Imperijal i dali svoj doprinos potpunom slomu toga napada. Mario Papac je bio i ostao heroj, jedan od onih o kojima ostatak Hrvatske tako malo zna, a bili su veliki poput Blaga Zadra, Marka Babića i ostalih heroja Domovinskog rata.
Mario Papac je preživio brojne teške, normalnom čovjeku nezamislive i gotovo nevjerojatne akcije, ali je ironijom sudbine poginuo u prometnoj nesreći na današnji dan 1992. godine. Iza sebe je ostavio neizbrisivi trag. Uspomena na njega živi dok živimo i mi koji smo s njime podijelili te dane ponosa i slave.
Dragi subroče i prijatelju neka ti je vječna slava i hvala.
Počivaj u miru Božjem.
Na slici: Robo Curić i pok. Mario Papac
