Predstojnik Dikasterija za nauk vjere – Víctor Manuel Fernández – Tucho – 18. je prosinca 2023., uz Papino znanje i odobrenje, objavio izjavu toga tijela pod nazivom Fiducia supplicans (Molitveno povjerenje), kojom se uvode dosad nepoznati – spontani, neliturgijski ili pastoralni blagoslovi – namijenjeni isključivo onima koji žive u stanju protivnom Šestoj Božjoj zapovijedi, a ne pokazuju znakove kajanja ni želju za promjenom života.
Ta je izjava pokušala dokinuti biskupsku trostruku vlast na način da je nasljednike apostola i one koji imaju puninu svetoga reda na određeni način zaobišla, tj. dala je smjernice svećenicima da mogu blagoslivljati one koji žive u homoseksualnom ili heteroseksualnom priležništvu te ih u tom slučaju izuzela ispod obveze poslušnosti biskupu.
Pogazila je i smjernice koje je isti Papa o istom problemu potpisao prije nešto manje od tri godine (22. veljače 2021.), kada je u mandatu prefekta Luisa Ladarie Ferrera jasno rečeno da Crkva ne blagoslivlja niti može blagosloviti grijeh. Izmišljanje novih neliturgijskih blagoslova i izdvajanje samo točne skupine ljudi kojima su oni namijenjeni, mnogi su doživjeli s potpunim prezirom, do mjere da se čini važnijim i vrjednijim i npr. blagoslov slanine.
Nema, naime, nikakve zapreke da se ovim načinom sutra traži blagoslov udruženih kriminalaca svih vrsta, jer je tom izjavom obezvrijeđeno dostojanstvo poniznog grešnika koji želi biti vjeran Božjim zapovijedima, a amnestiran je njegov grijeh. O tome je izjava Kongregacije za nauk vjere od 22. veljače 2021. god. jasno vodila računa, a izvanjskim promjenama koje Tucho tako napadno pokušava izvesti ne može se izbrisati savjest, Božji glas koji opominje i potiče na pravi put, što znači da će njegov čin ostaviti razvaline velike u mnogim dušama.
Stoga je prvo i temeljno pitanje: čemu takav blagoslov?
On dakako ima svoj cilj, a ne nalazi se u onome što je rečeno, nego u onome što je prešućeno, ali će se pokazati snažnim u pastoralu. Tako su na svoje došli svećenici koji su i dosad blagoslivljali homoseksualne parove, a sada se naveliko hvale spontanim fotografijama u crkvi. Jesu li zbog toga kažnjeni? Naravno da nisu! Jesu li makar opomenuti? Naravno da nisu ni to! Pa čemu onda one silne rečenice u Fiducia supplicans u kojima se tvrdi da se ništa u nauku Crkve nije promijenilo i da se novi blagoslovi ne smiju ni na koji način dovoditi u vezu s liturgijom Crkve?
Da je riječ o vjerodostojnoj izjavi, istim danom bi se zabranili svi – liturgijski – blagoslovi homoseksualnih i drugih nevjenčanih parova koji se naveliko dijele diljem Crkve, a od toga nismo vidjeli baš ništa. Akrobatska, ali potpuno neuvjerljiva objašnjenja koja su se kretala od tumačenja da se blagoslivljaju samo pojedinačne osobe, iako dokument čak 11 puta izričito spominje „blagoslov parova“, preko još neuvjerljivijeg tumačenja da par i zajednica nisu jedno te isto, odnosno da se time uopće ne blagoslivlja njihova grešna veza, do toga da se razdvaja svećenikova osoba i tvrdi da on – iako liturg (= onaj koji vrši javnu službu Bogu na čast) – čas može djelovati službeno u ime Crkve, čas ne mora.
Sve u svemu, izjava zaslužuje ove ocjene: nepotrebna, sumnjiva, besmislena. Ciljeve ćemo saznati u narednom vremenu. Sva joj snaga dolazi samo iz činjenice da ju je potpisao Papa.
Međutim, ni to ovoga puta nije pomoglo. Izjava je tempirana neposredno pred Božić, a prethodile su joj ozbiljnije čistke pape Franje. Sve je to vjerojatno imalo za cilj predusresti moguća protivljenja, no unatoč tome jedan solidan broj biskupa i cijelih biskupskih konferencija vrlo je izravnim, češće i oštrim riječima reklo svoje: Ne! Štoviše, razumijevajući da njihova trostruka biskupska služba ne dolazi ni od Fernándeza ni od Pape, nego od Boga, izričitim su riječima zabranili svojim svećenicima da blagoslivljaju grijeh. Budući da su naši katolički mediji u širokom luku zaobišli takva protivljenja i na takav način uskratili hrvatskim čitateljima punu istinu, ovdje ih navodimo barem nekoliko:
- nadbiskupi u Astani (19. prosinca),
- malavijski biskupi (19. prosinca),
- ukrajinski biskupi latinskog obreda (19. prosinca),
- nigerijski biskupi (20. prosinca),
- zambijski biskupi (20. prosinca),
- kenijski biskupi (20. prosinca)
- kamerunski biskupi (21. prosinca),
- biskupi Ruande (21. prosinca),
- biskupi Gane (21. prosinca),
- biskupi Poljske (21. prosinca)
- biskupi Benina (21. prosinca)
- biskupi Togoa (21. prosinca)
- biskupi Burkine Faso i Nigera (21. prosinca)
- biskupi Haitija (21. prosinca)
- ukrajinski biskupi grčkog obreda (22. prosinca),
- biskupi Zimbabvea (22. prosinca)
- biskupi Antila (22. prosinca)
- biskupi Južne Dakote (22. prosinca)
- biskupi Burundija (22. prosinca)
- biskupi Nairobija (23. prosinca)
- biskupi Konga (23. prosinca)
- biskupi Mađarske (27. prosinca)
- biskupi Obale Bjelokosti (27. prosinca)
- biskupi Mozambika (28. prosinca)
- biskupi Senegala (28. prosinca) itd.
Uz navedene biskupe i cijele biskupske konferencije, svakako valja istaknuti riječi bivšeg predstojnika Kongregacije za nauk vjere kardinala Gerharda Ludwiga Müllera koji je u svom osvrtu na Fiducia supplicans rekao da je blagoslivljanje homoseksualnih parova hula na Boga. Također, valja napomenuti kako je na više stranica dokumentirano (npr. ovdje, ovdje, ovdje ili ovdje) i oko 50-tak drugih izjava pojedinačnih biskupa, skupina svećenika, laika, vjerničkih udruženja i sl., a koji izravno odbacuju izjavu Fiducia supplicans.
Imajući u vidu takvo neočekivano protivljenje, a za koje se može lako pretpostaviti da bi u narednim danima, odmah po izlasku iz božićnoga vremena, eksplodiralo, predstojnik Fernández požurio se donijeti novu bilješku pojašnjenja, objavljenu 4. siječnja (hrv. prijevod ovdje). Iako u izjavi Fiducia supplicans piše kako neće biti dodatnih smjernica, ovo nije prvi put da se brani od kritika na doneseni dokument (usp. npr. ovdje, ovdje ili ovdje). Toliko o vrijednosti vlastite riječi.
I upravo u tome leži sva poanta: za mnoge vjernike kardinal Fernández je tek Tucho, pisac autobiografskih erotskih zapisa, osumnjičenik za herezu i krivotvoritelj koji se sam diskvalificirao iz ozbiljnih teoloških krugova. Iako njegovo najnovije pojašnjenje ne donosi baš ništa značajno čime bi imao snagu uvjeriti kritičare u svoju dobronamjernost, ne razumije da se u tom smjeru ne bi ništa promijenilo niti da je doista nekim čudom uspio donijeti razumski prihvatljive argumente.
A problem je itekako produbio tvrdnjom da svećenici uopće ne trebaju postavljati uvjete i raspitivati se o intimnom životu para koji traži blagoslov. Također i činjenicom da za neliturgijski spontani blagoslov sada donosi precizan obrazac molitve, s napomenom da se njegovo trajanje ograničava na 10-15 sekundi, kao da je problem u vremenu, a ne u opravdanju grijeha.
Kardinal Fernández je zapravo davno izgubio svaki kredibilitet i sve što čini vraća mu se poput bumeranga. Za mnoge vjerojatno nema nikakve mogućnosti da se s tog položaja podigne i za jednu stubu. Dodatno, stalno forsiranje homoseksualnih tema izaziva sumnju nije li riječ o lavanda-prelatu, onome koji gleda svoj seksualni interes, a ne dobro Crkve? Vjerojatno će se puno toga razotkriti i na tom polju, ako ne prije, a onda s prestankom ovoga pontifikata, kada padne sa svoga pijedestala.
U tom svjetlu bit će zanimljivo pratiti sljedeće konklave jer su ovakvi manevri kakve gledamo u pontifikatu pape Franje teško više izvedivi, odnosno ako onaj tko naredni zasjedne na papinsku stolicu bude iz kvote Franjinih kardinala i pokuša gurati dalje isti smjer, mora biti svjestan da će imati protivnike koji će se žestoko oduprijeti od samih početaka. Iz poštovanja prema ulozi Svetoga Oca u Katoličkoj Crkvi puno toga se gledalo kroz prste u proteklih deset godina, ali mnogi biskupi svojim protivljenjem izjavi Fiducia supplicans jasno pokazuju da je crta podvučena.
Fernándezove drske lamentacije po kojima pokušava protivljenje afričkih biskupa – zbog doktrinarnih i moralnih zabluda – označiti političkim okvirima, tj. tvrdnjom da se biskupi zapravo protive izjavi ne toliko zbog Božjeg zakona, nego zato što je homoseksualnost ondje zakonom zabranjena, dodatno će samo razljutiti i one između njih, i ne samo između njih, koji se još nisu izjasnili. I ma koliko god dugačka bila, ne može ih sve dohvatiti Pontifeksova metla.
U svakom slučaju, vjerujemo da će naredni dani biti vrlo zanimljivi. Problem je nametnut cijeloj Crkvi i očekuje se da se svi biskupi svijeta o tome izjasne. Jedne smo već prepoznali kao hrabre svjedoke vjere, druge kao promicatelje rodne ideologije i branitelje vlastitih interesa, ali najveći dio među njima još uvijek šuti. Vidjet ćemo šute li tek zato da se u pogodnom trenutku primaknu jačoj strani ili jer smišljaju najprikladniji način kako očuvati učenje Crkve, a ne naštetiti njezinom jedinstvu.
Izvor: vjeraidjela.com
